Transport zaplenjene robe

Postoje više podela transportnog osiguranja (slika 1). Iz razloga što osiguranje ima vrlo širok domen, postoje različiti kriterijumi, a najčešći su: predmet osiguranja (kasko, kargo, odgovronost vozara), vid transporta – mesto nastanka rizika (pomorsko, kopneno, rečno, vazdušno, kombinovano osiguranje, osiguranje u cevnom i PTT transportu), vreme trajanja osiguranja (pojedinačno i generalno), prostoru – tržištu (domaće i međunarodno), stepenuobaveznosti (obavezno, dobrovoljno), valuti (dinarsko i devizno).

Osiguranje robe za vreme transporta (kargo) – podrazumeva osiguranje robe koja je za vreme transporta izložena različitim rizicima.

Osiguranje transportnih sredstava (kasko) – osiguranje brodova i drugih plovila od opasnosti kojima su izloženi za vreme plovidbe (udar, sudar, požar, potpnuće, nasedanje), a u osiguranje se uključuju: brodske pogonske mašine od rizika loma koji nije posledica dotrajalosti, zamora aterijala ili neodržavanja. Vazduhoplovi se osiguravaju od opasnosti u vezi sa letom i normalnom eksploatacijom. Mogu se osigurati i probni letovi, akrobatika ili učešće na takmičenju, ali to mora biti posebno ugovreno. Na sličan način mogu se osigurati i druga transportna sredstva u eksploataciji.



Osiguranje od odgovornosti – podrazumeva: osiguranje vozara od odgovornosti za štetu na robi primljenoj na prevoz; osiguranje od odgovronosti brodova za štete nanete trećim licima, osiguranje od odgovronosti vlasnika vazduhoplova za za štete nanete trećim licima, i dr.
Eksploatacija transportnih sredstava (brodova, vazduhoplova, železnice, kamiona, pošte), je povezana sa odgovornošću vozara za štete nanente robi primljenoj na prevoz i sa odgovornošću za štete nanente trećim licima. Neke odgovornosti spadaju u kategoriju obaveznih osiguranja, a neke u doborovoljno osiguranje.

5.1 TRANSPORTNI RIZICI

Rizik je jedan od bitnih elemenata obaveznog odnosa iz osiguranja. U okviru tog odnosa pod pojmom rizik podrazumjeva se budući neizvjestan događaj nastao nezavisno od isključive volje osiguranika zbog koje osiguranik može pretrpjeti materijalnu štetu. Izraz “svi rizici” prema tome obuhvaća sve iznenadne događaje. Sklapanjem ugovora o osiguranju osiguratelj preuzima na.sebe snošenje štetnih posljedica ostvarenje osiguranog rizika. Pojam osigurani rizik treba razlikovati od pojma osigurani slučaj. Osigurani slučaj je događaj nastao ostvarenjem osiguranog rizika. Osigurani slučaj nije budući neizvjesni događaj, nego događaj koji se već osrvario.

U okviru transportnog osiguranja osiguravaju se transportni rizici. Pod tim se podrazumijevaju one opasnosti kojima su izložena prevozna sredstva i roba za vrijeme prevoza.

5.1.1 ELEMENTI RIZIKA

Iz definicije rizika kao budućeg neizvjesnog događaja nastalog nezavisno o isključivoj volji osiguranilka proizlaze ovi bitni elementi rizika:
• Mora se raditi o događaju - Pod događajem se podrazumijeva spoljni događaj odnosno nezgoda (fortuity), koja ima za posledicu gubitak ili oštećenje osiguranog predmeta.
• Događaj mora blti budući – mora se ostvariti nakon trenutka izrade ugovora ili nakon trenutka od kojeg prema ugovoru osiguravatelj snosi rizik. Nastanak događaja u budućnosti jedna je od pretpostavki neizvjesnosti. Ostvareni rizik više nije neizvjestan.
• Događaj mora biti neočekivan - Da bi rizik bio podoban za osiguranje neizbežan je uslov da se radi o događaju koji je neočekivan.
• Događaj mora biti nezavisan o isključivoj volji osiguranika - Pojmom rizik u poslu osiguranja nije obuhvaćen događaj koji je nastao isključivo voljom osiguranika.

5.1.2 VRSTE RIZIKA

Za vreme transporta roba je izložena brojnimi i raznovrsnim rizicima. Neki su od njih su posledica odvijanja transportnog procesa, dok su drugi rezultat radnji odnosno propusta stranaka i trećih osoba ili su u vezi sa svojstvima same robe. Svi rizike se mogu podeliti u četiri osnovne grupe (slika ): a) osnovni rizici, b) dopunski rizici, c) dopunski rizici koji nisu obuhvaćeni pojmom “rizik”, d) ratn i politički “rizici” .U odnosu na pokriće posebnu kategoriju čine rizici isključeni iz osiguranja.

5.1.3 TRANSPORTNE ŠTETE

Pod pojmom šteta u transportnom osiguranju robe se podrazumeva materijalno oštećenje i gubici osigurane robe uslijed ostvarenja osiguranih rizika. U transportnom osiguranju postoje sledeće vrste šteta: potpuni gubitak osiguranog predmeta (stvarni i izvedeni) djelimični gubitak i oštećenje osiguranog predmeta, troškovi spasavanja i troškovi neposredno prouzrokovani osiguranim slučaja, zajedničke havarije, nagrade za spasavanje, obaveze naknade štete trećim licima i troškovi konstacije i likvidacije štete. Stvarni potpuni gubitak je potpuni materijalni gubitak cijelog osiguranog predmeta.

Potpuni gubitak samo jednog dela osiguranog predmeta – robe (npr. potpuni gubitak samo jednog koleta iz pošiljke koja se sastoji iz više koleta ) ne predstavlja stvarni potpuni gubitak. Do stvarnog potpunog gubitka obično dolazi uslijed: propasti odnosno uništenja celog predmeta (npr. ako roba izgori u požaru, ako potone sa brodom bez mogućnosti vađenja i sl.); oštećenje robe koje je učinilo da je prestala da bude roba određene vrste (npr. ako se cement uslijed djelovanja vode stvrdne, šećer uslijed djelovanja vode rastvori i sl. ); nestanka osiguranog predmeta (npr. ako o robi i brodu na kojem se ona nalazi nema nikakvih vesti 90 dana pa se može smatrati da su propali); ako je osiguranik lišen osigurane robe bez moguđnosti da mu bude vraćena.

Izvedeni potpuni gubitak je ekonomski gubitak robe za osiguranika, tj. osigurana roba i dalje fizički postoji, ali za osiguranika više ne predstavlja nikakvu ekonomsku vrijednost. Najčešći slučajevi izvedenog potpunog gubitka su oni kada je stvarni potpuni gubitak neizbježan i kada su troškovi potrebni za opravku, očuvanje i spasavanje osigurane robe veći od njene vrijednosti.

Zajednička ( generalna ) havarija je svaki namjeran i razložan vanredan trošak i svaka namjerna i razložna šteta koju napravi odnosno prouzrokuje zapovednik broda ili drugo lice koje ga zamjenjuje, preduzeti radi spasavanja imovinskih vrednosti učesnika u istom pomorskom poduhvatu (transportu robe istim brodom). Zapovijednik broda čim usled određena akcija i nastane šteta ili dođe do troškova koji se smatraju zajedničkom havarijom, najavi zajedničku havariju i o tome obavjesti sve zainteresovane strane. Svaka zainteresovana strana, ukoliko smatra da najavljena zajednička havarija ne sadrži elemente zajedničke havarije, ima pravo da osporava čin zajedničke havarije.

Nakon toga brodar određuje likvidatora zajedničke havarije ( specijalizovane institucije ili pojedinci ), a od vlasnika robe traži da potpiše havarijsku obveznicu ( average bond ) kojom se vlasnici robe obavezuju da će platiti doprinose u zajedničku havariju, po likvidaciji zajedničke havarije padnu na njih. Pored potpisane havarijske obveznice, brodar od vlasnika robe može zahtjevati i uplatu novčanog depozita ili polaganjem garancije banke ili osiguravača. Obračun zajedničke havarije se vrši na sledeći način: ukupan zbir šteta i izdataka koji se priznaju kao zajednička havarija raspoređuju se na brod, teret tj. robu i vozarinu prema njihovoj vrijednosti u luci u kojoj se završava putovanje, uvećanoj za gubitke i oštećenja koja se priznaju u zajedničkoj havariji. Brodar, u slučaju zajedničke havarije, nije obavezan da preda teret vlasniku, niti ga obavjestiti o stanju tereta – robe dok od njega ne dobije odgovarajuće jemstvo za plaćanje doprinosa u zajedničku havariju.
Suština je da svi učesnici koji su bili izloženi zajedničkoj opasnosti u toku pomorskog transporta, podnesu srazmjeran deo gubitka namjerno učinjen radi zajedničkog spasa.

Havarijska jemstva - brodar ili likvidator može od vlasnika tereta – robe zatražiti da pored potpisa havarijske garancije položi novčani depozit ili havarijsko jemstvo osiguravača ( General Average Guarantee ). Jemstvo se daje bez ograničenja, ali se osiguravač da ga on obezbjeđuje uzimanjem kontra garancije od osiguranika, kojom se ovaj obavezuje da će mu nadoknaditi sve iznose koje po svojoj garanciji bude platio preko obaveze koju ima po polisi. U želji da pojednostave postupak brodari koriste formular “Average undertaking”, koji potpisuje samo osiguravač a vlasnik tereta ne mora da potpisuje havarijsku obveznicu.

Zasebna partikulna havarija je djelimični gubitak ili oštećenje osigurane robe kao neposredna posljedica ostvarenja osiguranog rizika, izuzev djelimičnih gubitaka ili oštećenja koji se priznaju u zajedničkoj havariji. Zasebna havarija se likvidira direktno između osiguravača i osiguranika.

Nagrada za spasavanje - Ukoliko brod i teret koji se nalaze na njemu dođu u opasnost da propadnu, spasilac koji pruži uspješnu pomoć ima pravo na pokriće stvarnih troškova i na nagradu za spasavanje. Nagrada za spasavanje se ugovara između broda koji se spasavai broda spasioca, ili se utvrđuje nakon spasavanja. Ukoliko se spašavani i spasilac ne dogovore o visini troškova i nagrade,visinu određuje arbitraža ili sud. Nagrada za pasavanje najčešće se tretira kao trošak zajedničke havarije.

Obaveza naknade štete pričinjena trećim licima - Osiguranje odgovornosti broda, čamca ili aviona je poznato, ali i vlasnik robe može biti odgovoran i biva obavezan da nadoknadi štetu trćim licima. Do takvih šteta najčešće dolazi kad se roba prevozi u neodgovarajućoj ambalaži, pa usljed toga dođe do zagađivanja druge robe, broda ili okoline. Odgovornost za takve štete, koje mogu biti velike, osiguravaćI primaju u pokriće samo izuzetno.