Timski rad

SADRŽAJ



1. UVOD

2. PREDMET I PROBLEM RADA
2.1. Predmet rada
2.2. Problem rada
3. CILJ i ZADATAK RADA
Cilj rada
Zadatak rada
4. METODOLOGIJA SEMINARSKOG RADA
4.1. Razlika između grupe i tima
4.2. Faktori koji utiču na efikasnost timskog rada
4.3. Veličina tima
4.4. Uloge u timu
4.5. Uloga vođe tima
4.6. Stadiji razvoja timova
4.7. Kohezivnost
4.8. Timske norme
4.9. Motivacija kao pokretač tima

5. ZAKLJUČAK SEMINARSKOG RADA

6. LITERATURA



1. UVOD


Timski rad je obavezan i nezamjenljiv u obavljanju mnogih složenih poslova i zadataka.Svuda tamo gde pojedinac ne može samostalno da obavi određeni posao i kada je posao ili poduhvat obiman i složen pa ga ne može obaviti samo jedan čovek,tu je potreban tim i timski rad.
Timski rad se danas u svetu više koristi,pa se može reći da je,u određenim oblastima i za određene složene poslove i zadatke,neophodan.Timski rad nije više vezan za krupne privredne i poslovne poduhvate i projekte.On se sve više koristi u neprivrednim oblastima kao što su zdravstvo,obrazovanje,sport,itd.Mnogi zadaci i poslovi se danas obavljaju isključivo timskim radom
Timski rad predstavlja postojenje tima,ekipe ljudi koji zajednički realizuju određeni zadatak,i rukovodioca ili menadžera tima,čoveka koji upravlja radom tima,da bi on obavio svoj zadatak.



4. METODOLOGIJA SEMINARSKOG RADA

4.1.Definicija tima

Pod timom se podrazumjeva poseban oblik formalne organizacije zajedničkog rada manjeg ili većeg broja ljudi, koje povezuju postavljeni zadaci i ciljevi, planirani poslovi i isti ili približno isti motivi i interesi. Organizuje se po unaprijed utvrđenim principima i pravilima. Pozitivna iskustva timskog rada odlučujuće djeluju na proces preobražaja hijerarhijskih, odnosno nadređeno – podređenih odnosa u horizontalne, saradničko – kreativne i stvaralačke odnose u procesu rada, što je od velikog značaja za dalju humanizaciju proizvodnih odnosa. Pokazalo se da dobro zamišljen i uspješno organizovan timski rad, između ostalog obezbjeđuje i pozitivnu sinergiju koja predstavlja dodatnu vrijednost zajedničkog rada. Povećava produktivnost i ukupne efekte poslovanja.
Tim je manja skupina ljudi raznih profila, od stručnosti pa do osobnosti svakog člana, pažljivo formirana i vođena zajedničkim ciljem na način da bude u stanju obaviti posebnu poslovnu zadaću po čijem okončanju slijedi njeno raspuštanje.Tim jest skupina ali skupina jednakih ljudi kojima je omogućeno da slobodno izraze
svoju kreativnost i ideje, sačuvaju svoju samostalnost, preuzmu odgovornost za pad
i podijele nagradu za pobjedu.Na kraju timsko djelovanje je organizacijski i upravljački koncept na kojem se sve češće temelji način djelovanja poslovnog sistema u cjelini; razvoj ove discipline u uspješnim firmama dosegao je tačku u kojoj se na firmu u cjelini gleda kao na tim ili tim timova.Zbog sklonosti da nužne stvari pretvaramo u trendove, opravdano je očekivati da će timski rad proći kroz određene faze: fazu otkrivanja, fazu unapređivanja i fazu pretjeranog i slijepog obožavanja da bi tek na kraju ovog procesa dobio svoju optimalnu mjeru u važnosti i stepenu korištenja. Uspješan menadžer je duboko svjestan da je tim samo njegovo pomoćno sredstvo u ispunjenju menadžerskih zadaća kao i da se odluke o formiranju tima ne donose naprečac i dva puta dnevno.Postoje ozbiljni razlozi zbog kojih takve odluke moraju biti ishod pažljive analize i opravdanosti okupljanja ljudi i novca, tim košta.
Stoga, prije nego što menadžer donese odluku o upotrebi tima, morao bi jasno znati
cilj koji želi postići formiranjem tima. Sa jedne strane to su očekivanja od njegovog
djelovanja a sa druge strane to su troškovi i to one vidljivi (ulaganja, ljudi, vrijeme) i
oni prikriveni (uzimanje ljudi s njihovih redovnih poslovnih zadaća). Čak i ako se
potreba za timskim djelovanjem pokaže opravdanom, uspješan menadžer će svaku
odluku ili preporuku dobivenu na ovaj način uzeti s određenom rezervom uzimajući u
obzir kvalitetu i stručnost članova tima, uspješnost njihovih radnih sastanaka kao i
mogućnost da je odluka donesena pod pritiskom većine ili lobija u timu.Odluke koje je potrebno donijeti u prosječnom poslovnom sistemu mogu biti različite prirode: odluke manje važnosti ili one od krucijalnog značaja za opstanak sistema; odluke kratkoročne ili dugoročne prirode; one za čije donošenje postoji obilje informacija
ili odluke koje se moraju donijeti hazarderski. Tu su i odluke za čije donošenje ne postoji kratko vremensko ograničenje i odluke koje, ne donesu li se „juče“, sutra nemaju nikakvog značaja, ali zato mogu imati značajne posljedice za firmu. Nije potrebno biti uspješan menadžer da bi se prihvatila spoznaja da kod odluka koje se moraju donijeti “u trenutku” i koje nisu rijetka pojava, formiranje tima predstavlja nepotrebno gubljenje vremena.
Ono što predstavlja prednost uspješnih jest umijeće da se ovakve odluke prepoznaju,
odnosno da se prepozna situacija koja zahtijeva urgentno povlačenje mudrih poteza
pojedinca – menadžera. Dalje, niti jedan uspješan i preduzetan menadžer neće
čekati da mu tamo neki tim servira rješenje (bez obzira na važnost i brzinu) ako ga je
sposoban sam iznaći. Posezanje za timom besmisleno je i u slučaju manje važnih i
perifernih tema. Uspješan menadžer zna da su veliki eksperti i stručnjaci ona vrsta ljudi koji su u stanju od muhe napraviti slona samo da bi imali što proučavati. Zadovoljavanje ega eksperata i njihova upotreba samo iz razloga njihove dostupnosti za mudrog menadžera ne predstavlja ni dovoljne ni potrebne razloge. Odgovornost menadžera posljednji je na popisu faktora u čestoj dilemi „menadžer ili tim“. Odlučivanje ili rješavanje problema za koje je odgovoran isključivo menadžer može se prebaciti u nadležnost tima, ali nikako u slučaju ako je jedini razlog za takav korak izbjegavanje menadžerske odgovornosti.