Seminarski i Diplomski Rad Gotovi seminarski diplomski master ili magistarski rad SEMINARSKI
Zaradite prodajom svojih seminarskih radova...
Diplomski Radovi

PROPEDEVTIKA I ZDRAVSTVENA NEGA U KLINIČKO־BOLNIČKOJ PRAKSI

Nova tema  Odgovori 
Podelite temu sa drugarima:
 
Ocena teme:
  • 0 Glasova - 0 Prosečno
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
Autor Poruka
cecapap Nije na vezi
Junior Member
**

Poruka: 1
Pridružen: Jan 2010
Poruka: #1
PROPEDEVTIKA I ZDRAVSTVENA NEGA U KLINIČKO־BOLNIČKOJ PRAKSI
SEMINARSKI RAD


PROPEDEVTIKA I ZDRAVSTVENA NEGA U KLINIČKO־BOLNIČKOJ PRAKSI




TEMA:

HEMOTERAPIJA, PROBLEMI KOJI SE JAVLjAJU U VEZI SA HEMOTERAPIJOM I KOMPLIKACIJE


















SADRŽAJ:



1. UVOD

2. SESTRINSKE INTERVENCIJE KOD HEMOTERAPIJE

3. NEŽELJENA DEJSTVA I KOMPLIKACIJE

4. MUKA ,GAĐENJE I POVRAĆANJE

5. NEŽELJENA DEJSTVA ANTIMIMETIKA

6. ZAKLJUČAK

7. LITERATURA






















UVOD

Hemoterapija prestavlja pimenu citotoksičnih lekova u lečenju i kontroli malignih tumora. Problem primene ovih lekova je u tome što oni ne deluju selektivno već uništavaju dio zdravih ćelija. Prednost hemoterapije u odnosu na druge terapijske procedure je u tome što citostatici dospevaju i do metastaza na mestima gde drugim postupcima ne bi bilo moguće dospeti.
U radu sa ovim medikamentima medicinska sestra mora strogo da poštuje protokole hemoterapije, treba da poznaje toksičnosti,neželjena dejstva. Sestre koje rade sa ovim medikamentima idu na posebne edukacije.



SESTRINSKE INTERVENCIJE KOD HEMOTERAPIJE




Primena hemoterapije:
1. adjuvantna terapija (primenuje se posle hirurškog zahvata)
2. sistemska hemoterapija (kod bolesnika sa metastatskih promena)
3. suportivna hemoterapija (u cilju poboljsanja kvaliteta života I kontrole neželjenih dejstava)



Lekovi se mogu davati intramskularno, intrapleuralno i lokalmo. Najčešći i
najprihvatljiviji način primene je intravenski.

Medicinska sestra učestvuje u svim fazama lečenja hemoterapijom:

• pripremi pacijenta i porodice
• aplikaciji i praćenju bolesnika tokom hemoterapije
• zbrinjavanju bolesnika i materijala posle aplikacije
• zdrasvenom vaspitanju bolesnika i mlađih sestara

APLIKACIJA

Aplikacija podrazumeva čitav niz intervencija medicinske sestre koje je potrebno sprovesti po tačno utvrđenom redosledu.


Poterebno je;

1. pročitati upustvo koje ukazuje na vrstu, svojstva, toksičnost i način primene,
2. neposredno psihički i fizički pripremiti pacijenta,
3. pripremiti prostor i sav potreban materijal,
4. aplikovati lekove,
5. pratiti reakcije pacijenta i u slučaju potrebe reagovati,
6. zbrinuti pacijenta i pacijenta posle intervencije.




NEŽELJENA DEJSTVA I KOMPLIKACIJE



Alopecija
Alopecija je djelimični ili potpuni gubitak kose koji može nastati kao posljedica hemoterapije. Folikuli dlaka atrofiraju pa kosa postaje tanja, lomljiva i lako se izvlači iz folikula. Kosa obično počinje rasti nakon završene hemoterapije i ako je proces obnove u potpunosti individualan što znači da može početi rasti još za vrijeme primanja hemoterapije, te da može biti različite boje i kvalitete.
Gubitak kose obično je najveći izvor stresa kod pacijenata koji primaju hemoterapiju. Alopecija kod pacijenata može izazvati ljutnju ili depresiju jer značajno ugrožava identitet i predstavlja prepreku normalnim međuljudskim odnosima i aktivnostima. Kod ovakvih problema potrebno je pacijentima objasniti tok, stadijum i približno trajanje gubitka kose i pomoći im da shvate da je sve to privremeno.
Pacijente treba uputiti u postupke njege kose:
• upotrebljavati blage šampone za pranje kose
• kosu po mogućnosti sušiti rukom
• koristiti mekanu četku za kosu
• kosu ošišati nakratko
• upotrebljavati šešire i kape





Ekstravazacija kao posljedica hemoterapije
Ekstravazacija (izliv) je izlevanje odnosno infiltracija citostatika u potkožno tkivo na mestu ili okolini uboda. Prema reakciji koju izazivaju na koži citostatike dijelimo na:
• vezikante – koji u okolnom tkivu izazivaju bol, crvenilo, otok, plikove te nekrozu
• iritante – koji u okolnom tkivu izazivaju alergijsku reakciju s bolom, crvenilom i iritacijom duž vene.
Kako bi nas pacijent upozorio na prve znakove ekstravazacije mora biti upućen u to kako ih prepoznati. Upozoriti ga da obavezno kaže osobi koja aplicira citostatik ako osjeti bilo kakvu neugodu, napetost, bol ili neki drugi sličan simptom. Nakon takvog upozorenja potrebno je provjeriti izgled okolne kože i mjesto uboda te povrat krvi aspiracijom. Ako se primjeti bilo kakav znak koji bi govorio u prilog ekstravazaciji potrebno je prekinuti aplikaciju i postupiti po standardnim uputama "stoga bi trebali postojati pisani standardi u svakoj zdravstvenoj organizaciji koja liječi bolesnike hemoterapijom:
- potrebno je aspirirati sav citostatik koji je ostao u veni odnosno u igli,
- aplikovati antidote i ukloniti iglu,
- na mjesto ekstravazacije može se staviti kortikosteroidna krema i sterilni zavoj da se prevenira infekcija,

- staviti hladni oblog kako bi se proces lokalizovao i smanjila apsorpcija hemoterapeutika u okolno tkivo,
-vrši permanentnu kontrolu povređenog mesta
-beleži i obaveštava lekara.

Kako bi se mogućnost ekstravazacije smanjila na minimum potrebno je da osoba koja daje hemoterapiju bude kompententna odnosno obrazovana za to. Hemoterapija mora biti pripremljena po upustvima proizvođača i isto tako i aplikovana. Ako je moguće potrebno je pronaći venu šireg lumena te provjeravati njenu prohodnost i razvijenost ubrizgavanjem fiziološkog rastvora pre hemoterapije. Kada se terapija daje u bolusu obavezno je provjeravati povrat krvi svaka 2 ml te ispirati venu fiziološkim rasvorom. Medicinska sestra je osoba koja daje upustva bolesniku o prepoznavanju ekstravazacije.



Kožne reakcije kod primjene hemoterapije
Rekcije koje mogu nastati na koži ili noktima, a posljedica su hemoterapije mogu biti:
• opšte - nastale zbog razaranja osnovnih stanica epidermisa i
• lokalne - nastale na mjestu aplikacije citostatika ili na venama koje se koriste u istu svrhu.

Prolazni eritem i/ili urtikarija
Reakcije mogu biti različite ovisno o vrsti hemoterapije koja se daje. Variraju od opšte ili lokalne urtikarije do opšte hiperosjetljive reakcije cijelog organizma (groznica, temperatura, hipotonija...). Medicinska sestra mora pratiti tok nastajanja, lokalizaciju, jačinu i moguće trajanje reakcije. Ako se radi o jako izraženim reakcijama terapija se treba prekinuti i konsultovati sa lekarom o daljim postupcima. Urtikarije su obično slabijeg intenziteta i najčešće nakon nekog vremena postupno nestaju.

Hiperpigmentacija
Može se javiti na noktima, na sluznici usne šupljine i duž vena na kojima se daje hemoterapija. Hiperpigmentacija može biti i opšta s popratnim reakcijama kao što su umor, slabost, oslabljen apetit, mučnina i gubitak tjelesne težine. Javlja se obično 2-3 sedmice nakon hemoterapije i traje oko 10-12 sedmica.
Kod hemoterapije kod koje se očekuje hiperpigmentacija, pacijenta kojem se daje treba upozoriti da se može pojaviti ali da će isto tako nakon određenog vremena nestati.

Telangiektazija
Posljedica hemoterapije koja se očituje proširenjem krajnjih grana kapilara krvnih sudova. Pacijentima kod kojih se pojavi medicinska sestra treba objasniti da je ova promjena trajna iako će konfiguracija vena vremenom postati manje oštra.

Foto-osjetljivost
Reakcije u smislu preplanulosti i akutnih opekotina javljaju se nakon kratke izloženosti suncu ili nakon davanja hemoterapije neposredno nakon sunčanja. Kako bi se izbjegle reakcije foto-osjetljivosti potrebno je pacijente koji dobivaju hemoterapiju s mogućnošću ovakvih posljedica upozoriti na sljedeće:
• pre i nakon odlaska na hemoterapiju moraju izbegavati izlaganje suncu (uključujući i naizgled neopasne situacije izlaganja suncu npr. kroz prozorska stakla...)
• da nose zatamnjene naočale, šešire sa širokim obodom i svijetlu, pamučnu, zaštitnu odjeću
• da paze pri upotrebi zaštitnih krema za sunčanje jer većina njih štiti od ultravioletnih zraka ali ne prevenira reakcije foto-osjetljivosti

Hiperkeratoza
Očituje se kao zadebljanje kože na rukama, stopalima, licu i mestima na kojima je oštećena koža.

Promene slične aknama
Prvo se javlja eritem koji može napredovati do prišteva i promijena koje podsjećaju na akne. Pacijente treba upozoriti da redovito održavaju higijenu lica, te da lice bude uvijek čisto i suvo.

Ulceracije
Na površini kože se pojavljuju čirevi. Kod ovih promena najbitnije je kožu čistiti i preduzimati mjere za prevenciju infekcije.
Simptomi koji podsjećaju na radijacijsku bolest
Javljaju se u slučaju kada se hemoterapija daje u vreme zračenja ilisamostalno hemoterapija. Na zahvaćenoj koži javlja se eritem, vlaženje i ljuštenje kože. Ako se pojave ovi simptomi potrebno je pristupiti tretmanima kako bi se održao integritet kože. Svaka zdravstvena ustanova bi trebala imati standardne upute o postupanju kod ovakvih promjena. Izmešati odmah soluciju pre primene kako bi se postigao maksimalan učinak, a primeniti s iglom za proštrcavanje da bi se izbjeglo trenje. Ispirati mjesto s fiziološkim rasvtorom, nježno osušiti i ostaviti mjesto na otvorenom što čišće moguće. Ako nastane obilno istjecanje gnoja, preporuča se primjena lako upijajućih zavoja koji se moraju mijenjati čim se ovlaže. Dnevno pregledavati mjesto kako se ne bi razvila infekcija, te ispitati sav iscedak koji imalo pobuđuje sumnju.
Kako bi se zaštitila rizična koža potrebno je pacijenta uputiti u sledeće:
• izbegavati odeću i njene delove koji pritišću ili iritiraju kožu
• upotrebljavati pamučnu odjeću, a na zahvaćenim delovima po mogućnosti kožu ostavljati nepokrivenu
• izbegavati izloženost suncu (isti postupci zaštite od sunca kao kod foto-osjetljivosti)
• izbegavati prekomerno hlađenje oštećene kože
• izbegavati uporabu kozmetičkih preparata, brijanje te bilo kakve manipulacije na dotičnom mjestu kako bi se spriečilo dodatno oštećenje.
Oštećena koža se sporo oporavlja, a nakon oporavka ostaje trajno hiperpigmentirana.



Tabela 1 Citostatici I njihovi antidoti;


CITOSTATICI ANTIDOTI
Farmorubicin
Adriablastin
Amsidil
Streptozocin
Mitomyin C

Suspenzija hidrokortizona
Vinkristin
Vinblastin
Eldezin
Etropozid
Tenipozid

Hijaluronidaza (Akinetin)

Karmustin
Dakarbazid
Aktinomycin
Mustargen
Mitomyin C

Natrijum bikarbonat (8,4%)





MUKA ,GAĐENJE I POVRAĆANJE




Mučnina je podražaj koji dolazi iz centra za povraćanje.Manifestuje se talasima mučnine iz epigastrijuma.Na centar mogu da deluju različite supstance a mogu da je izazovu različite promene na sledećim sistemima;
• Obolenja gastrointestinalnog trakta
• Obolenja centralnog nervnog sistem
• Cerebrovaskularna obolenja
• Psihološki poremaćaji

Povraćanje definiše se ka izbacivanje sadržaja želuca,dudenuma kroz usnu duplju.Kod povraćanja sestra mora da asistira pacijentu.


Obično se to događa od nekoliko dana do nekoliko sati prije ili pri
dolasku u bolnicu na novi ciklus hemoterapije ili neki drugi terapijski
postupak.


MUČNINA I POVRAĆANJE MOGU BITI:
• akutni - do 24 sata nakon hemoterapije;
• odgođeni - nakon 24 sata od hemoterapije;
• mogu trajati nekoliko dana.

KOMPLIKACIJE POVRAĆANJA SU:
• gubitak tečnosti,
• gubitak elektrolita/hipokalemija;
• krvarenja iz poderotina sluznice na prelazu jednjaka u
želudac;
• metabolička alkaloza;
• rupture jednjaka.

RIZIČNI FAKTORI:
• loša kontrola povraćanja pri prethodnoj kemoterapiji;
• ženski pol;
• mlađa životna dob (manje od 50 godina);
• hronični umor, povraćanje u trudnoći;
• povraćanja tokom vožnje;
• popratne bolesti.

Kada su mučnina i povraćanje uzrokovani hemoterapijom, tada se
lijekovi protiv povraćanja primjenjuju prije hemoterapije
i nekoliko dana nakon liječenja, budući da mučnine i
povraćanja hemoterapijom najčešće prestaju posle sedam

Nelečena mučnina i povraćamje mogu dovesti do;


•nesanice;
•zabrinutosti;
•gubitka volje za lečenjem;
•ljutnje;
•besa;
•depresije;
•umora;
•pritiska;
•dehidracije.









LEKOVI PROTIV MUČNINE I POVRAĆANJA
MOGU SE DAVATI NA RAZLIČITE NAČINE:

•uzimanjem na usta u obliku tableta
ili sirupa;
•putem injekcije u venu, mišić ili potkožno
tkivo (subkutano);



OSNOVNI LIJEKOVI
II generacija antagonista serotonina
Palonosetron

I generacija antagonista serotonina
Granisetron
Tropisetron
Ondansetron

Kortikosteroidi
Deksametazon
Metilprednizolon

OSTALI LIJEKOVI
Metoklopramid
Tietilperazin
Haloperidol
Hioscin butilbromid
Levomepromazine
Lorazepam













NEŽELJENA DEJSTVA ANTIMIMETIKA



NEŽELJENO DEJSTVO LEK
Glavobolja granisetron, ondansetron, palonosetron ,
tropisetron, metokloprami
Opstipacija granisetron, ondansetron, palonosetron
tropisetron
Umor, malaksalost, pospanost haloperidol, levopromazine, lorazepam
Probavne smetnje, dispepsija deksametazon
Nesanica, insomnia deksametazon
Motorni nemir, nevoljne kontrakcije mišića vrata,
lica i očnih mišića, otežani voljni pokreti metoklopramid
Dijareja metoklopramid
Crvenilo kože i osjećaj topline u koži ondansetron, tropisetron dexametazon kada se
daje putem i.v. injekcije

























ZAKLJUČAK




Hemoterapija je danas kod većine onkoloških pacijenata jedini način lečenja. Osnovna joj je svrha uništavanje ćelija raka no nažalost kao posljedicu često viđamo i one negativne efekte koje ima na zdrave, normalne ćelije.Neželjene posljedice koje neke vrste hemoterapije izazivaju u ćelijama epidermisa ili folikulima dlaka postupno prolaze nakon prestanka primanja hemoterapije, a normalne ćelije se obično oporavljaju i nastavljaju normalno rasti. Vrijeme koje je potrebno za njihov oporavak zavisi od više elemenata uključujući opšte zdravstveno stanje te vrstu hemoterapije. Do danas je učinjen veliki napredak u prevenciji i liječenju neželjenih posljedica hemoterapije i smanjenju njenog utjecaja na zdrave ćelije iako su one u određenoj mjeri još nesavladive. U svemu ovome medicinska sestra ima veliku ulogu u pomoći pacijentu. Ona je osoba koja bi trebala pacijente upoznati sa svim mogućim reakcijama koje bi se mogle pojaviti tokom lečenja. Osim što im time približava nepoznato i umanjuje njihov strah, nesigurnost i emocionalnu napetost, uči ih kako prepoznati određene neželjene posljedice i kako najbolje mogu pomoći sami sebi. Medicinska sestra je ona koja uočava i reaguje na sve neželjene simptome koji se pojavljuju za vrijeme hemoterapije. Iako ove posljedice znaju biti neugodne, pacijente treba podučiti da ih trebaju promatrati u odnosu na njihovo pozitivno djelovanje uništavanja ćelija raka.

























LITRATURA

1. Zdravstvena nega u internoj medicini-Prof. dr sci med. Đurica Matić
2.Osnovi onkologije-Dr sci.Marija Jančić-Zguricas
3.Internet (http://www.hlpr.hr, http://www.nlm.nih.gov, http://www.managecinv.com itd.)

http://www.maturskiradovi.net/eshop
21-01-2010 10:44 PM
Poseti veb stranicu korisnika Pronađi sve korisnikove poruke Citiraj ovu poruku u odgovoru
Nova tema  Odgovori 


Verovatno povezane teme...
Tema: Autor Odgovora: Pregleda: zadnja poruka
  Zdravstvena zaštita sportista Maja 0 97 21-03-2012 05:09 PM
zadnja poruka: Maja
  Zdravstvena nega mentalno retardiranog, nepokretnog bolesnika Dzemala 0 1,897 25-06-2010 04:15 PM
zadnja poruka: Dzemala
  Razvoj potrebe za dijalogom u teoriji i praksi - muntologija Dzemala 0 274 24-06-2010 04:01 PM
zadnja poruka: Dzemala
  Mesto i uloga lepkova u inzinjerskoj praksi Dzemala 0 570 22-06-2010 08:52 PM
zadnja poruka: Dzemala
  Savremene primene analize odlucivanja u praksi Vesnica 0 686 13-05-2010 12:39 PM
zadnja poruka: Vesnica

Skoči na forum: