Priča o Fići

Prevozno sredstvo s točkovima, velikodušnije "automobil".

Iako predviđen za prevoz omanjih putnika na kratkim relacijama, "Fićom" su čitave familije (sa koferima, strinama i loncem punjenih paprika za usput) putovale u posetu rođacima na drugi kraj zemlje.

Kupovina "Fiće" je 60-ih godina bio događaj ravan rođenju ili smrtnom slučaju u porodici. Inicijacija novog "Fiće" vršila se tako što bi vlasnik ukrcao neverovatnu količinu oduševljene susedske dece i provozao ih po kraju. Zatim bi pristupio sledećem obredu: 1. ritualno pranje; 2. pažljivo nameštanje nalepnice "YU"; 3. ukrašavanje enterijera minijaturnim kopačkama ili bokserskim rukavicama.

U međuvremenu bi drugarica sašila zaštitnu ceradu, na kojoj bi vlasnik štriclom izvukao registarski broj sa obe strane, napred, nazad i, za svaki slučaj, na krovu. I taman kada su vozači "Fića" zaključili da su postigli sve što su mogli i da je život lep, pojavljuje se Zastava 1300. Vlasnici ovih drumskih zveri su, kao dodatnu pakost, uveli presvlake za sedista (za "Fiću" ih niko nije pravio). Najcenjenije su bile one od veštackog krzna, na šta su vozaci "Fiće" jedino mogli da odgovore dlakavom presvlakom za volan.

Posebnu zavist izazivala je prostrana platforma iza zadnjih sedišta Zastave 1300 (kod "Fiće" je nema), na koju su komotno mogla da se smeste bar dva ukrasna jastučica (FK Crvena Zvezda) i pas koji klima glavom. Pokušaji vozača "Fiće" da se ovo niveliše dodatnim nalepnicama (tigrovi koji se sudaraju glavama uz poruku "Pazi!"), ugradnjom dugačkih plasticnih antena i unutrašnjim retrovizorima "Panoramic", nisu uspeli.

Ipak, vozači su do kraja branili svoj integritet, pa makar i "Fića" stradao. Poznat je slučaj penzionisanog zastavnika sa Novog Beograda koji je, sa prozora, iz ručnog bacača razneo starijeg maloletnika kad je ovaj pokušao da mu mazne brisače.