PDV u Bosni i Hercegovini

Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadžmenta, marketinga, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planova, makroekonomije, mikroekonomije, preduzetništva, upravljanja ljudskim resursima, carine i porezi.


BiH je od 1. januara 2006. godine sistem poraza na promet izmijenila porezom na dodanu vrijednost. Visoki predstavnik Međunarodne zajednice u BiH, ekonomski eksperti i analitičari slažu se u jednom: - uvođenje PDV-a je jedna od najvećih reformi u BiH nakon rata. Na svom putu ka evropskim integracijama, od kojih je važna stepenica uvođenja PDV-a, BiH je prvo morala da sprovede unutarnju integraciju i prevaziđe ratno naslijeđe koje se ogleda u ekonomskom siromaštvu i pravno neuređenom rascjepkanom tržištu.
Svi entiteti a kasnije i Distrikt Brčko je imao svoje propise, poreznu i carinsku upravu. Između entiteta je postojala tzv. Međuentitetska trgovina koja je bila glavni izvor poreznih prevara i ogromne porezne evazije. Prema procjenama EU-CAFAO i MMF u razdoblju 2000-2003. utajeno je skoro 600 miliona eura ili oko 10% BDP BiH.
Prije bilo kakvih strukturalnih reformi BIH je trebala da izvrši unutarnju integraciju političkog, pravnog i ekonomskog prostora.
Uvođenje PDV-a odrazilo se na sve segmente društva:

-makrorazinu( trgovinska bilanca, investicije, potrošnja, cijene)
-javni sektor ( fisikalna bilanca, i stabilnost)
-mikrorazinu (poslovanje kompanija, politike nabavki, zaliha, prodaje, likvidnost, politika investicija)
-socijalni položaj stanovništva

Očigledno je da nakon uvođenja PDV-a u BiH ekonomiji više ništa nije kao prije. Nažalost uvođenje PDV-a se odvijalo u izbornoj godini te nije postojao konstruktivan ambijent za realno praćenje efekata PDV-a. Tako nezasluženo, u sjeni izbora ostaju izuzetni rezultati implementacije PDV-a: -integracija ekonomskog prostora, suzbijanje sive ekonomije, veliki porast prihoda i izvoza, smanjenje trgovinskog deficita. Također objava porasta kreditnog rejtinga BiH uglavnom je rezultat uspješnog uvođenja PDV-a.
To je bio signal inozemnim kompanijama, kreditorima i potencijalnim investitorima da je ekonomija BiH u usponu.


2. Osnovna obilježja sistema PDV-a u BiH

Već niz godina PDV je najrasprostranjeniji sistem oporezivanja prometa dobara i usluga u svijetu koji se, trenutno primjenjuje u preko 120 zemalja, koje obuhvataju preko 70 % svjetske populacije.
PDV je svefazni neto porez u prometu dobara i usluga.
- Svefazni s toga sto se obračunava u svakoj fazi prometa dobara i usluga koje podležu oporezivanju ( tj. pri svakoj oporezivoj isporuci dobara i usluga koju izvrši subjekt koji je registriran kako obveznik PDV-a kao i pri svakom uvozu dobara ).
- Neto, zbog toga što se on, usprkos činjenici da se u svakoj fazi prometa obračunava na punu prodajnu vrijednost, kroz mehanizam odbitka ulaznog poreza svodi na oporezivanje samo neto dodane vrijednosti u svakoj pojedinoj fazi reprodukcije i prometa, dovodeći u toga da ukupan porez na maloprodajnu vrijednost dobara i usluga plača krajnji potrošač.
PDV koji se uvodi u BiH je:
- potrošnog oblika,
- sa kreditnom metodom prikupljanja,
- zasnovan na načelu odredišta,
- sa jednom, jedinstvenom poreznom stopom ( 17 % )
U BiH je usvojen uobičajeni, tzv. potrošni oblik PDV-a, pri čemu se kod svakog preduzetnika od oporezivanja izuzimaju sva ulazna dobra i usluge ( sirovine, materijal, usluge, oprema i dr.) , tako da se kod svakog od njih oporezuje neto dodana vrijednost, a ukupan porezni teret snosi krajnji potrošač dotičnog dobra, odnosno usluge.
Obaveza za uplatu PDV-a se utvrđuje mjesečno tzv. kreditnom metodom, tako da svaki preduzetnik ( obveznik PDV-a ), od ukupnog PDV-a kojeg on obračuna na svoje outpute u tom periodu, oduzima ukupan ulazni PDV na sve svoje inpute u istom poreznom periodu.
Ovakav način utvrđivanja porezne obaveze je praktičan i relativno jednostavan, jer od poreznog obveznika ne iziskuje utvrđivanje pojedinačnih dodanih vrijednosti u procesu reprodukcije, odnosno prometa dobara i usluga.
Umjesto toga, postupak obračuna obaveze za PDV se svodi samo na utvrđivanje razlike između ukupnog PDV-a na vlastite inpute i drugu oporezivu potrošnju u odnosu na ukupno ostvareni odbitak ulaznog PDV-a na vlastite inpute u istom poreznom periodu. Mehanizam koji to obezbjeđuje je mehanizam odbitka ulaznog poreza.

Primjer ( lanac reprodukcije i prometa )

Prema tome, svaki učesnik u prometu plaća PDV ( 17 % ) samo na „svoju“ dodanu vrijednost, tako da ukupno plaćeni PDV državi iznosi upravo 20 000 KM * 17 % = 3 400 KM. To je istovremeno upravo onaj iznos PDV-a kojeg plaća i krajnji potrošač pri nabavci dotičnog dobra, odnosno usluge, jer krajnji potrošač ukupno plača: 20 000 KM + 3 400 KM ( PDV ) = 23 400 KM.
Primjer ( izvoz dobara )

Dakle, svaki prethodni učesnik u prometu prije izvoznika zaračunava PDV ( 17 % ) i plaća svoju poreznu obavezu ( svaki na svoju dodanu vrijednost ), dok izvoznik, primjenom nulte stope PDV ostvaruje pravo na povrat ukupnog PDV-a koji je prethodno teretio izvezena dobra, tako da ta dobra napuštaju teritoriju BiH oslobođena poreznog tereta.

3. Prednosti, nedostaci i naplata PDV-a

3.1. Prednosti PDV-a

- u odnosu na porez na promet, PDV je mnogo efikasniji u naplati i mnogo izdašniji izvor javnih prihoda jer obuhvata sve faze prometa dobara i usluga
- naplata največeg dijela PDV-a se ostvaruje prije maloprodajne faze, što znači da se on naplaćuje i brže od poreza na promet ( koji se naplačuje tek u maloprodaji )
- porezna evazija u sistemi PDV-a je minimalna jer se oporezuju, prate i kontrolišu sve faze prometnog ciklusa ( za razliku od sistema poreza na promet u kome je porezna evazija veoma značajna )
- PDV ima znatno širu poreznu osnovu jer je jedan od njegovih najvažnijih ciljeva da oporezivanjem obuhvati što veći broj dobara i usluga ( za razliku od poreza na promet koji je sklon velikom broju poreznih oslobađanja )
- sistem PDV-a bolje poštuje princip odredišta ( za razliku od poreza na promet, gdje su značajnim poreznim zloupotrebama podložne uvozno-izvozne transakcije )
- manji broj stopa PDV-a u odnosu na stope poreza na promet znatno smanjuje administrativno – tehnička ograničenja i pojednostavljuje tehnike obračunavanja, plačanja i kontrole poreza.
- porezno opterećnje u sistemu PDV-a je ekonomski ekvivalentno kod svih učesnika u prometu, od proizvođača i uvoznika do maloprodaje ( jer se PDV kod svih njih, praktično, plaća samo na „njihovu“ novostvorenu vrijednost.
- PDV se naplaćuje znatno logičnije i neuporedivo efikasnije od poreza na promet, jer kod PDV-a nema odlaganja plaćanja ( za razliku od poreza na promet čija je naplata sistemski i svjesno suspendirana sve do maloprodaje)
- PDV obezbjeđuje neutralnost u spoljno-trgovinskim sankcijama, jer je izvoz u cjelini oslobođen oporezivanja, dok je uvoz u cjelini oporezovan.
- PDV znato smanjuje prostor za postojanje sive ekonomije, jer su tzv. fiktivne i slične firme ne samo progonjene od poreznih organa nego i od drugih, urednih preduzetnika itd.