Patria Potestas -ij

Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.


Očinska vlast - patria potestas je doživotna i u najstarije vrijeme neograničena vlast kućnog starješine - pater familiasa nad osobama i obiteljskom imovinom.
Vremenom je došlo do diferenciranja te vlasti na vlast nad robovima - dominica potestas, vlast nad slobodnima koje je pater familias ustupao drugima na određeno vrijeme - mancipium, vlast nad ženom - manus, vlast nad djecom, rođenom i usvojenom, i nad daljim potomcima - patria potestas.
Pater familias je imao sljedeća prava:
1. IUS VITAE AC NECIS – pater familias je odlučivao o životu i smrti, bilo kroz kažnjavanje ili ubijanje svoje djece. Ovo pravo je pater familias u Justinijanovom periodu izgubio.
2. IUS VENDENDI - pravo prodaje djece i potčinjenih osoba. Nakon treće prodaje gubio je patriam potestatem.
3. IUS VINDICANDI - očevo pravo da traži izručenje svoje djece i potčinjenih osoba od trećih koji su ih izdržavali...

POJAM OČINSKE VLASTI - PATRIA POTESTAS

Patria potestas je vlast porodičnog starješine nad ukućanima i ona sadrži i imovinska i lična ovlaštenja.Ona obuhvata tri vrste nadređenosti: vlast prema ženi(manus), prema robovima i prema ostalim slobodnim članovima porodice (potestas u užem smislu). Pored toga, kao četvrti oblik, javlja se i mancipijum, ovlaštenje prema osobama koje su voljom njihovog ranijeg pater familiasa ustupljene na neko vrijeme drugoj porodici (npr. zato što su toj porodici načinile štetu, da je radom nadoknade). Njihov položaj je nešto bolji od položaja robova, ali nepovoljniji u odnosu na ostale članove porodice.
Velikoj vlasti pater familiasa nad članovima porodice doprinijelo je više okolnosti vezanih za one uslove života, vjerovanja i privređivanja.
1. Jedan od najvažnijih razloga treba tražiti u ekonomskim odnosima.Zatvorena kućna privreda, u kojoj je porodica osnovna ćelija ekonomskog života, pretvara porodičnog starješinu u neku vrstu ''direktora preduzeća'' . U ona oskudna vremena, kada je ropstvo još uvijek patrijarhalnog karaktera, trebalo je dosta napora i discipline da se preživi na malom porodičnom heredijumu.
2. Za razliku od svojine u konzorcijumu, ovdje su svojinska ovlaštenja u rukama pater familiasa. Sva lica koja rođenjem, usvojenjem ili sklapanjem braka dođu u porodicu, dolaze na njegovo imanje. A svojinski odnosi i onda i danas igraju veliku ulogu u odnosima nadređenosti i podređenosti.
3. Država je bila nejaka, sa malim brojem organa i nerazvijenim aparatom prinude. Zato ona koristi zatečene ustanove, među njima religiju i porodicu. Porodični starješina je bio i poluga državne vlasti, kao neki lokalni organ. Pater familias, sam ili zajedno sa drugim porodičnim starješinama sa kojima je u srodstvu, odlučivao je o kaznama, uključujući i smrtnu kaznu. Najteža krivična djela u starom Rimu su ubistvo pater familiasa i izdaja. Čak i ''dizanje ruke'' na oca kažnjavano je smrtnom kaznom.
4. I sama religija išla je naruku autoritetu oca, odnosno porodičnog starješine. Jedno od obilježja rimskog politeizma je kult predaka. Umrli pater familias se uključuje u red porodičnih božanstava, kome se prinose žrtve.
Vlast porodičnog starješine je doživotna. Dok je sin u porodici, makar imao i sedamdeset godina i obavljao važne državne i religijske funkcije, on je potčinjen njegovoj vlasti. Nema neke starosne granice koja bi lice alieni iuris pretvarala u lice sui iuris. Punoljetstvo će jedino donijeti poslovnu, ali ne i pravnu sposobnost ...