Opšti imovinski zakonik - ij

Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.


NASTANAK ZAKONIKA

Na inicijativu crnogorskog vladara, knjaza nikole 1872 godine izrada zakonika povjeren
je dr. Valtazaru Bogošiću, pravniku i naučniku iz Cavtata koji je poznavao crnogorske običaje.
Ideju za izradu zakonika je istakao knjaz Nikola, a odabrao je Bogošića da pristupi u izradi njegove ideje, a imao je, iako bez ikakvog pravničkog obrazovanja, viziju Zakonika veoma blisku njegovoj. U pismu ruskom konzulu Joninu, putem kojeg je kod ruske vlade izdejstvovao pristanak da u Crnu Goru pošalje Valtazara Bogošića, profesora prava na Univerzitetu u Odesi i carskog savjetnika, ističe se da budući zakonik treba sastaviti „shodni potrebama, okolnostima, osjećajima, tradiciji i običajima postojećim u ovoj Knježevini“¹ i da bi zakonik „pomoću svojih ustanova“² trebao da „najprirodnije djeluje na duhovni i materijalni razvitak naroda“³ Bogišiću je omogućeno istraživanje na temu Crne Gore, te knjaz im je dao punu podršku njegovim zamislima. Pristao je da se široko zamišljeni zemaljski zakonik suziu građanski kodeks, a stinu na kodeks imovinskog prava, te učestvovao u čitanju prijedloga zakonodavnog teksta, te davao korisne primjedbe.
Nakon što je pristupio izazovu , Bogišić se dvoumio na koji način najbolje izvršiti preuzetu obavezu. S obzirom na originalnost Crne Gore, smatrao je da se trebaju sabrati i pismeno utvrditi najistaknutiji i najpotrebniji pravni običaj, prema potrebama bili uređeni, ali uz to, ujedno mijenjati i niz odredbi rimskog prava.
Bogišić je imao na umu mišljenja koja vladaju u teoriji i zakonodavnoj praksi zemalja koje već posjeduju građanski zakonik, a s druge strane originalne elemente same zemlje kojoj je zakonik namijenjen, što znači dvostruki cilj, koji je ujedno i udvostručavao teškoće Bogošićevog zadatka. Iako je bilo lako odrediti ciljeve koji se žele zakonikom postići (jednakost građe, pristupačnost strancima primjenjivost pomoću sredstava koja zemlja raspolaže) nije bilo lako to postići.
Bogošić nije mogao da napravi nešto što zaostaje po vrijednosti, naučnim kriterijuima i standardima od drugih kodifikacija. Krenuo je od običajnog prava.
Odmah je stupio na posao planiranja izrade zakonika koji će pomoći modernizaciji crnogorskog prava te uključenje Crne Gore u evropsku privredu i kulturu.
„Glas Crnogoraca“ * je u ljeto objavio, te godine, Bogišićev plan rada na kodifikaciji.
Istraživanje je započeto anketom i upitnikom. Umni crnogorci pravnici: Jole Piletić, Marko Muljanov i dr. pristupili su istraživanju i vjerno prenijeli mudrosti i običajno pravo u zakonik.
Anketa 1873.pokazuje da su bogošića interesovali porodica i sl.teme, kao osnovni oblici društvene organizacije seoskog stanovništva, a zatim pravni običaji u oblasti imovinskog prava, za koje je pitanje sistematitovao prema granicama građanskog prava. Pored toga pitanja se odnose na privredu, finansije, državnu organizaciju, sudove i sudski postupak, te poučavao je crnogorsku historiju, geografiju, svakodnevni život na selu, da je razgovarao sa narodom i prisustvovao suđenjima ...

SADRŽAJ:

1. UVOD 3
2. NASTANAK ZAKONIKA 4
2.1 Crna gora za vrijeme promulgacije zakonika 5
3. SISTEM ZAKONIKA 6
3.1 prvi i drugi dio zakonika 6
3.2 treći dio zakonika 6
3.3 četvrti dio zakonika 6
3.4 peti dio zakonika 7
3.5 šesti dio zakonika 7
3.6 novine u zakoniku 8
3.7 problematika porodičnog i nasljednog prava 8
4. IZVORI 9
4.1 običajno pravo 9
4.2 supsidijarni izvori 9
5. KARAKTER 10
5.1 Značaj zakonika 13
5.2 Humanistički elementi zakonika 14
5.3 Savremenost zakonika 14
6. RECEPCIJA 14
7. ZAKLJUČAK 16