RE: Omiljeni textovi pesama
AURA+
Laž
Oprosti mi rijeko, što uzvodno hrlim,
gradeći inat, iznad topline.
Povrijedim često onog kog grlim,
ponosom lažnim, tuđe visine.
Muči me strah sa hiljedu lica,
zatre nadmoći draž.
A savjesti treba malo da kaže:
jasno ko' dan, to je laž,
laž.
Oprosti mi vodo što prkos ti nudim.
Ja želeći dobro, načinih zlobu.
Istinom svojom, ljepoti kudim.
Služeći umu, robovah robu.
Muči me strah sa hiljedu lica,
zatre nadmoći draž.
A savjesti treba malo da kaže:
jasno ko' dan, to je laž,
laž.
Oprosti mi vodo, što zalud te lijem...
Ipak je bolje i prećutati no iskren biti,
i podlo skriti sve što misliš ili želiš reći.
To bar ne boli, niti trebaš bolnog uvjeriti,
ili zbog savjesti još svojih misli plod poreći.
Muči me strah sa hiljedu lica,
zatre nadmoći draž.
A savjesti treba malo da kaže:
jasno ko' dan, to je laž,
laž.
AURA+
Spomen park
Na krilu plavih šuma, u oku samog Oca,
maleni smiješak sudbine,
nad velom zaborava, na kosti partizana,
pronađoh čedo istine.
Igra je strast, jedini mir
iznad nas, vlast iz nemoći,
gdje svako sam, bira svoj sram
živi san, bez pomoći.
Spokojno snivaj
sanak, prepusti se,
ne, život nije samo varka.
U Igri svevišnjoj,
tvoje je ime vječno,
jer ti si žitelj spomen parka.
Pod gnijezdom jastrebova, na mjestu davnog boja,
sjećanje traje ne staje.
Svako je stablo djelo, svakom je Igra mati
spomen će tragom ostati.
Igra je strah, jecaj iz sna
ona zna, dah traje u njoj.
Hrabar je taj vičan da sni
svoju strast u sili toj.
Spokojno snivaj
sanak, prepusti se,
ne, život nije samo varka.
U Igri svevišnjoj,
tvoje je ime vječno,
jer ti si žitelj spomen parka.
Spokojno snivaj
sanak, prepusti se,
ne, život nije samo varka.
U krošnji ljubavi,
tvoje je djelo vječno,
jer ti si žitelj somen parka.
AURA+
Djela i reči
Meni je dosta te isprazne priče,
o pravu, slobodi, o dobru i zlu.
Ko' me je pito' šta želim i mogu,
kad učen moralu, sam puzo po tlu?
Jedva prepoznah ljepotu,
ukalupljen pogled ne bira da zna.
Meni su rekli šta treba da želim,
za dobrobit moju i u ime sna.
Nekad su djela i riječi,
a tupost u govoru zveči.
i istost je siva ko' pravo na pravo,
ej slobodna glavo,
ne tupi da znaš.
Stvarno je dosta i crnih i bijelih,
pa ja sam ponekad i dobar i crn.
Što meni je loše, to neki i troše,
pa ruža je cvijet i ruža je trn.
Znakovi blješte u tmini,
neki to mogu da vide, pa hoće.
Van važnih se stvari događaju čuda,
ko ide kraj puta, taj nezna za put.
Nekad su djela i riječi,
a tupost u govoru zveči.
i istost je siva ko' protekli dani,
dok stojiš po strani
sa pravom na smrt.
Glad samog sebe je glad!
http://www.maturskiradovi.net/eshop
|