Maturski, seminarski i diplomski radovi iz menadžmenta.
Obrazovanje i vaspitanje su dve kategorije koje veoma utiču na formiranje ličnosti i karaktera u individualnom smislu ali i kao oblikovanje karaktera zajednice odnosno naroda. Ako se posmatra na taj način obrazovanje je jedan sistem vrednosti koji uključuje i vaspitanje koje se odvija u porodici, u obrazovnim institucijama jedne države i u društvenoj zajednici kao socijalnoj sredini.
Pitanjem obrazovanja bave se razne naučne discipline kao što su pedagogija, didaktika, sociologija, psihologija, filozofija, ekonomija, pravo itd.
Značaj obrazovanja je oduvek bio veliki i ono se javlja još kod najstarijih oblika življenja ljudi u ogranizovanim grupama. U takvim primitivnim zajednicama obrazovanje se vršilo putem oponašanja odraslih u zajednici na neformalan način i nije bilo organizovane aktivnosti u tom cilju. Početkom industrijske revolucije obrazovanje postaje masovno jer tada postaje obavezno i obuhvata obrazovanje od I do IV razreda. Nakon toga se pojavljuje besplatno osnovno obrazovanje. U XIX veku uvedeno je obavezno pohadjanje takozvane sekundarne škole od V do VIII razreda. Tokom XX veka raste interes za pohadjanje srednjih škola, a posle II svetskog rata i za visokim obrazovanjem.
Savremeno obrazovanje danas karakterišu 3 obeležja:
1.Masovnost – koja je neophodna za stvaranje racionalnog društva i moderne države
2.Permanentnost – nezaobilaznost školovanja
3.Informatičko obrazovanje
To ukazuje da postoji potreba za masovnim obrazovanjem koje je zasnovano na novim tehnologijama i treba da prati razvoj industrijskog društva. I današnji nivo razvoja ljudskog društva rezultat je umnih i obrazovanih istraživača, naučnih radnika koji su omogućili razvoj u svim oblastima života. Mislioci i vizionari su po pravilu uvek išli ispred postojećeg stanja i nivoa društvene svesti, ali su na kraju dobijali priznanja za svoje inovacije od vlasnika kapitala koji su imali sluha da odredjeni izum komercijalizuju. To dovodi do preduzetničkog ili postindustrijskog društva.
Obrazovanje u preduzetničkom društvu treba da počiva na univerzalnim vrednostima, da se sa podučavanja predje na učenje, da bi se na kraju dobili ljudi koji nisu samo baze podataka već ljudi koji su sposobni za samostalno i logičko rešavanje problemskih situacija. Da bi se to postiglo država mora da reaguje kroz svoj obrazovno-vaspitni sistem takodje reaguje se i kroz nadnacionalne institucije kao što je Evropska unija i Ujedinjene nacije.
DVE ŠKOLE – JASNOPOLJANSKA I SUMMERHILL
Bilo je mnogo pokušaja da se uspostavi što bolji i efikasniji sistem obrazovanja, na početku svakako treba navesti dve vaspitno-obrazovne koncepcije u vidu dve škole a to su Jasnopoljanska škola i Summerhil.
Obe škole pripadaju takozvanoj individualnoj pedagogiji. Individualna pedagogija nastaje i razvija se na prelazu XIX na XX vek, kada se javljaju brojni pedagoški, reformni pokreti negativno orijentisani prema dotadašnjoj, tradicionalnoj školi. Suština individualne pedagogije se ogleda u sledećim, ključnim rečima: slobodan razvoj ličnosti deteta, dečija priroda, individualnost, aktivnosti u skladu sa potrebama dece, individualna nastava, samovaspitanje.
Iako ovaj pravac nije dugo opstao, zbog svoje isključivosti i jednostranosti, njegov doprinos današnjoj pedagoškoj misli i praksi je veoma veliki. Danas svaka pedagogija zadovoljava kriterijume koje je postavila individualna pedagogija a to su: poštovati i uvažavati individualne osobenosti u vaspitno - obrazovnom radu; svakome omogućiti osnovno pravo na maksimalni individualni razvoj; vaspitanici su subjekti vaspitnog rada; aktivnost i samoaktivnost su osnovna sredstva sticanja znanja umeća i navika u vaspitno - obrazovnom radu.
SUMMERHILL
Osnivač Summerhilla Aleksander Saterlend Nil (1883 - 1973) je škotski pedagog, radikalni prosvetni teoretičar i praktičar koji je 1921. god. osnovao školu u kući u jednom engleskom gradiću Lajstonu u Safoku i nazvao je Samerhil (Letnje brdo). Ova škola, inovativnog karaktera, ga je proslavila u svetu i Nil je postao čuven po najstarijoj samoupravnoj školi i po svojoj radikalnoj životnoj filozofiji. Najviše se bavio dečjom psihologijom (smatrao je da je oblast psihologije - lečenje od nesreće) kao i vaspitanjem i obrazovanjem dece, predavao je na mnogim univerzitetima i bio je vrlo tražen govornik. Nilove psihološko - pedagoške ideje najviše su bile pod uticajem Sigmunda Frojda i njegovog učenja o psihoanalizi. Osnovna ideja kojom je Nil bio vođen jeste stvoriti školu u kojoj će dete osećati da je slobodno, prihvaćeno i oslobođeno straha i mržnje, stvoriti školu koja odgovara detetu, a ne dete koje odgovara školi.
Summerhill School
Summerhill je osnovana u blizini Drezdena u Nemačkoj 1921.godine, a posle tri godine je premeštena u Sonntagberg u Austriji. Ubrzo je zabranjena zbog nekonvencionalnog programa nastave...Neill je 1924. preselio školu u Englesku, u Lyme Regis, Dorset i nazvao je Summerhill. Tri godine kasnije, škola se za stalno seli u Leiston, Suffolk.
Određeni autori zastupaju isto stanovište kao i Nil, smatrajući da tradicionalno obrazovanje (misli se na obrazovanje 19. i početak 20. veka) onemogućava pojedincu da se razvije kao jedinstvena i kreativna ličnost, proizvodeći i stavljajući pred pojedincem sve veći broj činjenica koje treba da se nabubaju. Summerhill je spečifična škola pa je zato posmatraju kao školu promena i školu koja je okrenuta ka ličnosti pojedinca. Samerhil je progresivna, koedukativna škola sa internatom. Neill za nju kaže da je slobodna što ne znači da nije osnovona od strane države. Ovu slobodu Neill opisuje kao ličnu slobodu dece pod Školskim krovom.. Samerhil je na prvom mestu škola koja pruža mogućnost deci da otkriju sebe, razumeju sopstveni identitet i otkriju sopstvena interesovanja pod okriljem samoupravljanja i u demokratskoj sredini.
Postoje dve karakteristike škole za koje većina ljudi smatra da su zaista neobične. Predavanje nisu obavezna i izbor je samog učenika da li će i kojim predavanjima prisustvovati. Naravno predavanja i profesori su dostupni u rasporedu predvidjenim periodima. Ova neuobičajena praksa koju Samerhil sprovodi daje deci mogućnost da biraju svoj put pritom pronalazeći sopstvena interesovanja, motivaciju i identitet.
Mnogi ljudi predpostavljaju da ni jedno dete nikada ne bi prisustvovalo predavanjima a da na to nije prisiljeno. U Samerhilu se retko dešava da dete ne prati ni jedno predavanje. Posle početnog “šoka” koji sloboda pruža, deca se ubrzo “hlade” i počinju da usmeravaju svoja interesovanja.
Druga neobična karakteristika Samerhila su školski sastanci na kojima se kreiraju ili menjaju zakoni škole. Ovi zakoni predstavljaju pravila škole koja se izglasavaju većinom učesnika sastanka. Učesnici mogu biti učenici i osoblje škole. Jedni i drugi imaju jednako pravo glasa i vrednost glasa.
Dve navedene karakteristike Samerhila su centralne ali se u njima ne sagledava esencijalni deo prirode škole. Bespotrebnost tako reći ili opisi tipa “škola u kojoj deca rade šta god žele” ne odgovaraju stvarnosti. Ono što se navedenim opaskama ne uzima kao predmet razmatranja je da Samerhil pedstavlja zajednucu. Većina od sto članova zajednice su deca pa je podučavanje sastavni deo Samerhila, ali ne i najvažniji. Najvažniji deo je kreiranje i održavanje sredine u kojoj svi članovi zajednice mogu da koegzistiraju u harmoniji i skladnim odnosima zadržavajući svoju ličnu slobodu. Samerhil ih uslovljava na to samom činjenicom da svi predstavljaju jednake članove zajednice. Svi su identično tretirani kao članovi škole – učitelji, starija deca, mladja deca – što utiče na njihovu medjusobnu interakciju. Sama ta jednakost stvara svest u svakom od njih da ne mogu opstati u hijararhiji vec samo u prijateljskim odnosima i obaveštenošću.
Ono sto čini njihovu jednakost realnom a ne samo retoričkom su sastanci. Svi znaju da na primer član osoblja škole ne može sprovesti sankciju protiv učenika i obrnuto. Učitelj može predstaviti slučaj protiv učenika ali sama odluka ne zavisi od relativnog statusa učenika. Ovde svi imaju isti tretman i status.
Posledica jakog osećaja solidarnosti sa Samerhilom je u svoj svojoj