Menadžer komunikator

Maturski, seminarski i diplomski radovi iz menadžmenta.

Čovjek već 500 godina komunicira govorom. Komuniciranje je naša sudbina i ne možemo ne komunicirati. Čovjek je društveno biće i samim tim i komunikacijsko biće.
Nauka, relativno mlada kojoj je predmet izučavanja komunikacije, a koja kroz svoje metode izučavanja i primjenu koristi lingvistiku i psihologiju. naziva se komunikologija.
Komunikacija je bit moderne nauke. U prošlom vremenu pokušavali smo da sve objasnimo materijom i energijom. Sad je na red došla informacija. Ušli smo u novi vijek kao jedino veliko pleme koje je preživjelo veliko nerazumjevanje a stari naučni modeli ostaju iza nas kao legende.
Da bi pristupili izučavanju komunikacije potrebno je da komuniciramo primamo i emitujemo poruku te da primjenjujemo osnovna četiri zlatna pravila komunikacije.
Osnovna komunikološka forma se sastoji dakle od : fleksibilnosti, vještine , poštovanja i timskog rada.

FLEKSIBILNOST

Jedno od pravila teorije sistema jeste da onaj element koji posjeduje najveći stepen fleksibilnosti će najvjerovatnije kontrolisati čitav sistem.Čovjek ima pravo, umije i može da bira načine svog ponašanja- suštinsko i prvo pravilo komunikologije.
Čovjek je robot ako ima samo jedan izbor u ponašanju, ukoliko ima dva izbora upada u amblivacije , a ako ima tri – Čovjek je slobodan. Tvorac ove floskule je Bandler.Čovjek bez fleksibilnosti nije čovjek već spomenik –bista.

VJEŠTINA

Uspješan komunikator je onaj čovjek koji vježba, vježba i vježba.
Vještina i umjetnost komuniciranja se uče. Vježbanje se odvija u svakodnevnim radnjama u vožnji automobilom, kupovini namirnica, odlazku doktoru.... Svaka situacija je prilika za vježbu i treba je koristiti.

POŠTOVANJE LIČNOSTI

Jedna od glavnih odredbi ljudskih prava je da čovjek mora biti tretiran kao ljudsko biće, a ovo pravo stečeno je čovjekovim rođenjem . Postojanje ljudskih prava i borbe za njih su stari koliko i čovjek.
Čovjek da bi bio poštovan kao ličnost mora da bude i emocionalno obrazovan. Svoju emocionalnu inteligenciju mora da razvija vježbanjem. Čovjek neće biti uvažavan ukoliko ne poštuje druge.

TIMSKI RAD

Timski način rada pruža nenadmašnu prednost da se zajedničkim naporima postignu skupni rezultati koji nadmašuju zbir pojedinačnih. Pri tome i svaki pojedinac postiže više nego u klasičnim uslovima rada izvan tima.Timovi nasuprot pojedincima imaju mogućnost da zajednički iznjedre vještinu, disciplinu, iskustvo koju nameće današnje vrijeme.Ovakvi timovi su prilagodljiviji tržištu, kupcu, proizvode više ideja, pomažu pojedincu... To se postiže timskim potencijalom i dakako sinergijom.
Narcisoidni pojedinci su ubjeđeni – tim to sam ja-. Ovo je teza prošlosti. Danas se timski rad uči u djetinjstvu kroz obrazovne programe i institucije za predškolsko obrazovanje gdje se djeca uče da rade i osjećaju timski.
Atletičarka Mary Lou Retton ( dobitnica zlatne medalje na Olimpijskim igrama 1984. godine ) ukazala je da je tim grupa ljudi koja članovima omogućava da zajedno postignu više- „Together Everyone Achieves More“1

OSNOVNI KOMUNIKOLOŠKI POJMOVI

Osnovni komunikacijski pojmovi su :
-informacija,
-komunikacijski stimulus i komunikacijska reakcija
-poruka,
-interakcija i transakcija,
-komunikacijski sklopovi,
-transakcione igre,
-komunikacijski sistem i
-komunikacijski metesistem

INFORMACIJA

U komunikologiji se pod informacijom podrazumjeva saopštenje o posebnom događaju u nekom sistemu, odnosno saopštenje o razlici u odnosu na prethodno stanje u sistemu.
Signal je nosilac informacije tj. sve počinje analizom signala. Signal predstavlja materijalni posrednik putem koga se vrši prenos informacija ( npr. slovo u lingvistici).
Pretvaranje saopštenje iz jedne forme u drugu naziva se kodovanje. Primjer najjednostavnije komunikacijske šeme glasi:
-emisar informacije
-koder informacije
-kanal veze kojom se prenosi informacija
-dekoder
-recipjent informacije

Ako ovu šemu primjenimo na telefonski razgovor dobijamo da je emisar čovjek koji govori , da je koder informacije mikrofon u telefonu, telefonska veza- kanal kojim se prenosi informacija, dekoder zvučnik telefona drugog sagovornika na telefonu i recipjent drugi sagovornik.
Između prenijete i primljene informacije postoji – izgubljena informacija
Entropija je pojam koji se koristi i za količinu primljenih informacija .
Redundansa pojam koji se koristi za višak informacija, negativna rendundansa prouzrokuje grešku odnosno nesporazum. Pozitivna redundansa – etička i estetska, bitna psihološka funkcija.
U ovom slučaju govori se o redundansi koja stvara implicantan komunikološka pravila odnosno prelazak na viši nivo.
Primjer: „Bankrotirao je gospodin Aleksić „ Informacija bez konteksta može biti shvaćena na različite načine. Ovakva informacija iz navedenog primjera ima drugačije značenje za sina od navedenog gospodina, njegove prijatelje i za ostale ljude koji su primili ovu informaciju.

Znači, komunikaciju možemo da shvatimo pravilima regulisano nizanje i kombinovanje komunikoloških jedinica nekog znakovnog sistema u prostoru i vremenu.
Struktura komunikacije se analizira na prvom , drugom i trećem stepenu.Veoma je bitno da komunikacijska jedinica prvog stepena odnosno strukture prvog stepena dobije svoju funkciju i značenje na višem komunikacijskom nivou.
Suštinu kulture francuski lingvista Benvist je opisao na slijedeći način: „Svaka lingvistička struktura, dobija komunikativnu funkciju tek kad se integriše u najveću jedinicu“ . Za njega je osnovna jedinica književnosti tekst a ne fonema.
Govor i neverbalna komunikacija za razliku od jezika su suštinski nosioci poruke.
Govor u sebi sadrži više apstraktnih jedinica i pravila. Pomoću vokalne ekspresije, tjelesnog stava, položaja tijela u prostoru, mimike dolati se do individualnog izražaja, iako je čovjek ograničen kulturom u kojoj živi i komunicira.
Komunikacijski znak : ekspresivni- prirodni signal, apelativni znak i reprezentativni znak koji su u suštini simboli.
Znak je prirodni i vještački a signifikatorni je nosilac značenja komunikacije.
Nenamjerno prenošenje poruke relativno je spontana komunikacijska signalizacija, nesvjesna i izražajna.
Simbolička komunikacija predstavlja inrernacionalni oblik komunikacije.

KOMUNIKACIJSKI STIMULS I KOMUNIKACIJSKA REAKCIJA

Za razliku od informacije komunikacijski stimuls i komunikacijska reakcija su viši oblik komunikacije. Na ovom nivo se obavlja emitovanje i primanje komunikacijske cjeline.Znači na ovom nivou se vrši prenos informacije sa jednog mjesta na drugo, iz jednog centra u drugi.
U ovom obliku komunikacije ne moramo uključivati živa bića. Npr. možemo da razgovaramo o zemljotresu i mašini koja ga registruje na drugom mjestu , mašina je primalac informacije. Ovakva komunikacija je jednostavna i jednosmjerna. Ona može da se dogodi među ljudima, i ona je veoma jednostavan oblik primanja i emitovanja informacija.

PORUKA

Poruka je jedinica koja nastaje u procesu komunikacije. Što znači da ona nije fiksirana jedinica, ona je proces koji nastaje pri upotrebi nekih od ljudskih jezika, verbalno ili neverbalno. Poruka ne mora da bude gramatička jedinica.
Znači, poruka ne mora da ima gramatičku funkciju ali ona posjeduje komunikativnu funkciju. Jedna funkcija poruke može da bude negativna dok druga može da bude pozitivna.Jednostavna, čista ili apsolutna poruka u izvornom načinu komuniciranja ne postoji.
Konsuktivizam – poruka ne nastaje da bi opstala, ona nastaje da bi nestala i napravila mjesto za kreiranje druge , nove poruke.Iz ovog se može zaključiti da je poruka funkcionalna i nestalna veličina.
Poruka je obavezni dio komuniciranja, ali sama po sebi , materijalno ne postoji. Da bi poruka postojala ona mora biti naknadno i dopunski organizovana.
Razumjevanje poruke- Govorni niz : verbalno i neverbalno mjerilo.
U verbalnom, svaka pauza ima svoju funkciju, usmjerava, reguliše čitanje ili razumjevanje poruke. U neverbalnom ne postoji jedno moguće čitanje nego više u isti mah, od kojih je jedno osnovno a drugo dopunsko.Smisao se iz verbalnog teksta izvlači u progresivnom kretanju, sumiranju pojedinih značenja koje nose jezičke jedinice. Neverbalni, ritam, ritmički semiozis, ritmički uređeno vraćanje iste vremenske mjere, pa se segmenti teksta koji su u tu mjeru uključeni, osjećaju kao regularne cjeline.2
Teorija informacija nas uči da cjeline koje se regularno ponavljaju , redovno pripisuju su izvjesna količina semantičkog sadržaja.