Lobiranje

Nova tema  Odgovori 
Podelite temu sa drugarima: ZARADITE PRODAJOM SVOJIH RADOVA
 
Ocena teme:
  • 0 Glasova - 0 Prosečno
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
Autor Poruka
VS1 Nije na vezi
Posting Freak
*****

Poruka: 5,345
Pridružen: Aug 2009
Poruka: #1
Lobiranje

Lobiranje je poseban oblik pridobijanja uticajnih pojedinaca ili grupa. Podrazumijeva proces razvijanja efikasnih i efektivnih komunikacija sa onima koji imaju formalnu i neformalnu moć. Proces je uspjeo ukoliko uticajni pojedinci ili grupe uspjevaju da u budućnosti podržavaju određene inicijative i intenziviraju svoje aktivnosti u pravcu realizacije planiranih ciljeva.

3.1. Definicija lobiranja

Lobiranje se u savremenom smislu može definisati na različite načine od lobiranja kao komunikacije između ljudi, do tehnike javnog zagovaranja odnosno umetnosti ubeđivanja, a predstavlja niz akcija kojima je cilj izvršiti uticaj na donosioce odluka. Prema rečniku Websters Dictionary , lobiranje je obraćanje članovima parlamenta u nameri da se utiče na zakonodavstvo. Prema advokatu T. Lefebiru, lobirati ne znači samo uticati, već pre svega analizirati i shvatiti problem, kako bi onima koji odlučuju, objasnili suštinu i posledice.


Enciklopedija Britannica definiše lobiranje kao svaki pokušaj grupe ili pojedinaca da utiče na odluke vlade. Izraz je nastao u pokušajima da se utiče na glasove zakonodavaca u XIX veku, najčešće u predvorju ( engleski lobby) ispred skupštinske odaje u kojoj se glasalo.
Taj pokušaj može biti direktan apel onima koji donose odluke u izvršnom ili u zakonodavnom telu, ili može biti indirektan ( npr. Kroz pokušaje da se utiče na javno mnjenje). Može da uključi usmene ili pismene pokušaje ubeđivanja, finansiranje kampanja, PR kampanje, istraživanja koja se podnose zakonodavnim komitetima i formalno svedočenje pred takvim komitetima. Lobisti mogu biti članovi posebnih interesnih grupa, profesionalci spremni da predstavljaju bilo koju takvu grupu ili pojedinci. U SAD, Federalni zakon o lobiranju ( 1946) traži da se lobisti kao i grupe koje oni reprezentuju, registruju i daju izveštaj o prilozima troškovima.

Prema Pravnoj Enciklopediji lobi predstavlja organizaciju ili društvenu grupu koju obrazuju lica koja nisu članovi zakonodavnog tela, s ciljem da utiču na rad zakonodavca.
Ova, naša, enciklopedija razlikuje lobije od interesnih grupa, jer se, prema njoj, lobiji isključivo odnose na zakonodavnu vlast, dok interesne grupe koje su usmerene na državu uopšte.

U principu se sve pomenute definicije odnose na postojanje interesnih grupa koje pokušavaju i uspevaju da utiču na donošenje javnih odluka, ili odluka uopšte. U društvenom smislu lobiranje predstavlja sastavni deo svakog demokratskog zakonodavstva i političkog procesa.

3.2. Istorijski osvrt

Istorijski gledano lobiranje je uvek postojalo, samo se tako nije nazivalo. Čak i carevi koji su imali najveću moć od boga datu, nisu svaku odluku mogli da donosu bez ikakvog uticaja. Uvijek su postojali oni bliski dvorjani koji su bar ponekad mogli da utiču na njegovu odluku. Može se reći da je još i knez Miloš Obrenović zahvaljujući nekim od tehnika lobiranja uspeo Portu da pridobije na svoju stranu.

U suštini, sa razvojem demokratskih institucija, povećava se broj donosioca javnih odluka a istovremeno se širi i polje uticaja njih. Sve je više udruženja, građana, zainteresovano da zna šta zapravo finansira i želi da učestvuje u donošenju odluka .Tajne odluke državnih organa sve su neizvesnije, jer svaka stvar u jednom trenutku izbija na videlo. Dražava o tome mora da brine, jer se u suprotnom suočava sa velikim problemima prilikom donošenja ili sprovođenja određenih odluka. Zato se razvija sve veća potreba države da sasluša interesne grupe. Sa stanovištva države jedna od definicija lobiranja je i pružanje, ili primanje pravih informacija u pravom trenutku kako bi se neka odluka usmerila u pravcu povoljnom za sopstvenu privredu.

Lobiranje je oduvijek postojalo u različitim oblicima u zavisnosti od razvijenosti društva To je legitimno pravo svake grupe da iz pozicije svog interesa utiče na donošenje javnih odluka, a na institucijama je da svojim mehanizmima uspostave najbolju odluku za interes zajednice kao cjeline.



3.3. Praksa lobiranja

Strucnjaci za lobiranje zastupaju svoje poslodavce ili klijente u kontaktima sa zakonodavnim i izvrsnim organima vlade, u pokusajima da izmjene postojecu zakonsku regulativu ili da izdejstvuju usvajanje novih zakonskih mjera I propisa radi zastite svojih interesa. Istovremeno, ovi strucnjaci zakonodavnim tijelima obezbjedjuju niz korisnih informacija iz pojedinih oblasti poslovanja, i kao dobri poznavaoci prilika u tim oblastima, svojim angazovanjem na izradi nacrta zakonskih akata, doprinose stvaranju efikasne zakonske regulative u privredi.
Mada praksa lobiranja cesto podrazumijeva koristenje ubjedjivackih metoda i stvaranje odredjenog “pritiska” na pojedince ili grupe, rezultati ove prakse su uglavnom pozitivni, jer se u vecini slucajeva postizu drustveno korisni efekti. Aktivnost strucnjaka za lobiranje usmjerena je na poboljsanje informisanosti i na uspostavljanje dijaloga u procesu komuniciranja izmedju vladinih institucija i privrednih subjekata. Na taj nacin ovi strucnjaci doprinose unaprijedjenju medjusobne saradnje i stvaranju razumjevanja i povjerenja u odnosima izmedju drzavnog i poslovnog sektora.

Aktivnosti strucnjaka za lobiranje:

• informisanje klijenata ili poslodavaca o promjenama u zakonskoj regulativi
i tumacenje zakona, propisa i mjera;
• izvjestavanje inicijatora razlicitih manifestacija i akcija o postignutim
rezultatima i o kretanju troskova prilikom realizacije postavljenih ciljeva;
• komuniciranje sa zakonodavcima i izvrsnim organima;
• analiziranje predlozenih zakonskih rjesenja i upoznavanje zakonodavaca i
javnosti sa mogucim efektima ovih rjesenja;
• formulisanje zahtjeva i akcija svojih klijenata ili poslodavaca u vezi sa
zakonskom regulativom;
• upoznavanje zakonodavaca sa prilikama u pojedinim privrednim oblastima
i sa poslovnom praksom u tim oblastima;
• angazovanje u izradi prednacrta zakonskih akata i pomoc oko sprovodjenja
zakonskih rjesenja;
• ubjedjivanje zakonodavnih tijela da izmjene postojeca zakonska rjesenja ili
uvedu novu regulativu u praksu, u skladu sa interesima svojih klijenata ili
poslodavaca.


4. Nepravilna tumacenja djelatnosti odnosa s javnoscu


4.1. Odnosi s javnoscu i lobiranje


Lobiranje je jos jedna aktivnost koja se cesto poistovjecuje sa djelatnoscu odnosa s javnoscu, a u stvari ona obuhvata i lobiranje kao jednu od svojih aktinvosti.
Praksa lobiranja ukljucuje nastojanja strucnjaka za ovu djelatnost da u kontaktima sa predstavnicima vladinih i zakonodavnih tijela i izvrsnih organa (uglavnom u razvijenim zapadnim zemljama) uticu na kreiranje i sprovodjenje zakona, mjera i propisa koji regulisu uslove poslovanja i ponasanja subjekata u privrednom sistemu.
Ovi strucnjaci se, za racun svojih klijenata, bore za izmjenu ili za ukidanjew postojecih nepovoljnih propisa i nastoje da sprijece donosenje takvih zakona i propisa koji bi ugrozili njihove poslovne i konkurentske interese.
Pri tom, lobiranje predstavlja samo jedan od zadataka koji se postavljaju pred djelatnost odnosa s javnoscu, odnosno aktivnost usmjerenu na ostvarenje specificnih ciljeva preduzeca u kontaktima sa jednom od brojnih ciljnih grupa u okruzenju.

Zakljucak


Posljedica zloupotrebe termina lobiranje je dovela do toga da ovaj proces još uvijek ima negativnu konotaciju. Ipak, proces lobiranja predstavlja jedan od najvažnijih pojava demokratizacije.
Lobiranje ne predstavlja korupcijski uticaj na ciljne javnosti, već predstavlja iznošenje svih činjenica povodom nekog slučaja. Lobiranje je danas pravo, ali i obaveza svakog člana demokrtske zajednice, da utiče na donošenje zakonodavnih odluka koje će obuhvatiti sve interese građana.
Da li će lobirati jedna osoba ili grupa zavisi od pitanja koje se riješava i od okolnosti. Važno je istaći da svaka država mora zakonski regulisati lobiranje i da mora uvijek kontrolisati sve činioce u procesu lobiranja.
Lobisti ne treba da se posmatraju kao osobe koje rade na ivici zakona, oni bi trebli da se posmatraju kao punopravni učesnici zakonodavnog procesa u jednom demokratskom društvu, gdje svi ucesnici igraju podjednako važnu ulogu.
Prilikom lobranja neophodno je izbjeci neprovjerene i nesigurne podatke, prečesto ponavljanje interesa, principa i argumenata. Argumentacija mora da pokaže značaj nastupajuceg lobija.


PORUČITE RAD NA OVOM LINKU >>> SEMINARSKI
maturski radovi seminarski radovi maturski seminarski maturski rad diplomski seminarski rad diplomski rad lektire maturalna radnja maturalni radovi skripte maturski radovi diplomski radovi izrada radova vesti studenti magistarski maturanti tutorijali referati lektire download citaonica master masteri master rad master radovi radovi seminarske seminarski seminarski rad seminarski radovi kvalitet kvalitetni fakultet fakulteti skola skole skolovanje titula univerzitet magistarski radovi

LAJKUJTE, POZOVITE 5 PRIJATELJA I OSTVARITE POPUST
18-04-2010 11:03 AM
Poseti veb stranicu korisnika Pronađi sve korisnikove poruke Citiraj ovu poruku u odgovoru
Nova tema  Odgovori 


Skoči na forum: