Kategorije zaštićenih sredina

Nova tema  Odgovori 
Podelite temu sa drugarima: ZARADITE PRODAJOM SVOJIH RADOVA
 
Ocena teme:
  • 0 Glasova - 0 Prosečno
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
Autor Poruka
Vesnica Nije na vezi
Posting Freak
*****

Poruka: 2,567
Pridružen: May 2010
Poruka: #1
Kategorije zaštićenih sredina
Maturski, seminarski i diplomski radovi iz biologije i ekologije.

Raznolikost područja koja se planiraju za zaštitu, kao i potreba za adekvatnim upravljanjem, nametnula su potrebu za njihovim klasifikovanjem u zavisnosti od samih karakteristika područja i od željenih ciljeva. 10 kategorija zaštićenih područja mogu se podijeliti u tri osnovne grupe:

•Naučni rezervat / Strogi prirodni rezervat
I.Nacionalni park
II.Prirodni spomenik
III.Prirodno održavani rezervat / Upravljani prirodni rezervat / Utočište divljine
IV.Zaštićeni pejsaž ili morski pejsaž

I.Rezervat resursa
II.Antropološki rezervat / Prirodno biotičko područje
III.Područje sa upravljanjem za višestruke potrebe / Područje upravljanja resursima

I.Rezervate biosfere
II.Područja (prirodne) svjetske baštine

Tako su utvrđene kategorije zaštićenih dobara
•Nacionalni park
•Park prirode
•Predio izuzetnih odlika
•Rezervat prirode (opšti i specijalni)
Pored nabrojanih kategorija koje su prvenstveno usmjerene na prostornu - ekosistemsku zaštitu, izdvojene su i sljedeće kategorije:
•Spomenik prirode i
•Prirodne rijetkosti - biljne ili životinjske vrste, ili njihove za¬jednice kojima je ugrožen opstanak u prirodnim staništima ili im populacije brzo opadaju, a područje rasprostranjenja se smanjuje, ili su rijetke po rasprostranjenju, kao i vrste koje imaju poseban značaj sa ekološkog, biogeografskog, genetskog, privrednog, zdravstvenog i drugog stanovišta.

Shvatanje da je prostor oko kulturno historijskih nasljeđa i spomenika njihov sastavi dio i izuzetno značajan segment u valorizaciji i zaštiti, dovelo je do toga da je od 1977. odnosno 1981., kada je izmenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode, i okolina spomenika uvrsti u sistem zaštite prirode. Suštinski, zaštićenu okolinu ili okolinu nepokretnih kulturnih dobara čini prostor sa svim pojedinačnim prirodnim karakteristikama, koji čini funkcionalni i vizuelni okvir nepokretnog kulturnog dobra.
Posmatrane zajedno, navedene kategorije se mogu tretirati kao sistem nacionalnih zaštićenih područja. Ipak, u svijetu, pa i kod nas, to često nije slučaj pošto su one, u zavisnosti od pojedinačnih nacionalnih zakona, češće podijeljene na različite nivoe upravljanja gdje je samo sistem gazdovanja manje-više centralizovan. U svakom slučaju potrebno je težiti povezivanju ovakvih područja u sisteme u regionalnim, nacionalnim, a po nekim i svjetskim okvirima, jer je na taj način moguće ostvariti kompleknsiju zaštitu, koja bi dovela do stvaranja stabilnijih i raznovrsnijih prostora koji bi se sa lakše odupirali opterećenjima i štetnim uticajima.

Nacionalni parkovi

Na X generalnom zasedanju skupštine IUCN 1969. godine u NJu Delhiju data je, do tada, nova i potpunija definicija nacionalnih parkova iz koje se jasnije mogu sagledati principi proglašenja nekog područja za nacionalni park i mjere koje ze preduzimaju u upravljanju i zaštiti ovakvih prostora. Na osnovu zaključaka, za nacionalni park se može proglasiti relativno veliko područje izuzetne ljepote gde jedan ili više ekosistema u suštini nisu promenjeni ljudskim korišćenjem i gde biljni i životinjski svet, geološke i morfološke osobenosti imaju posebnu važnost za nauku, odgoj, obra¬zovanje i rekreaciju. O parku se brine najviši nadležni organ u zemlji, preduzimajući mjere da se u cijelom zaštićenom prostoru spriječi ili ograniči naseljavanje ili eksploatacija, kako bi se očuvale ekološke, geomor¬fološke i estetske karakteristike, koje su i bile pretpostavka za usta¬novljavanje zaštićenog područja. Pod određenim, unaprijed propisanim uslovima, posjećivanje parka je dozvoljeno i vezano za obrazovano-odgojnu, rekreacionu i kulturnu svrhu.
Pomenuti osnovni principi se ne mogu u cjelini i doslovno primjenjivati, zbog toga što svaka zemlja i svaka zaštićena površina ima vlastite specifičnosti, koje se, pored ostalog, mogu sagledati i iz prostog upoređivanja parkova po veličini, pa je nužno sagledati svaki slučaj poje¬dinačno i na osnovu obimnih studija prilagoditi propisane principe.

Tipovi nacionalnih parkova

Historijska dimenzija, karakteristike područja, motivi za izdvajanje i namjena zaštićenih područja osnovni su razlozi zbog kojih danas u svijetu pos¬toji nekoliko tipova nacionalnih parkova, među kojima se izdvajaju dva os¬novna tipa dok su ostali kombinovani.
Nacionalni parkovi tzv. američkog tipa najčešće su zahvatali veće površine u kojima su, poslije proglašenja, bile zabranjene sve djelatnosti koje nisu u skladu sa ciljevima zaštite i očuvanja izdvojenih područja, odnosno ova područja su izuzeta od većih privrednih zahvata. Karakteri¬stično za ovaj tip parkova je da su vezani za odmor i uživanje u prirodi, u njima se dopušta slobodnije ponašanje, odnosno imaju značjanu rekreativno-turističku i odgojnu funkciju.
Evropski način zaštite razvijao se nešto drugačije. U prvo vrijeme zaštićivani su pojedini izolovani dijelovi, da bi se kasnije postupno prelazilo na zaštitu većih područja koja su na kraju proglašavana za na¬cionalne parkove. Izdvojena područja bila su prepuštena prirodnom razvoju, bez miješanja čovjeka, osim u izuzetnim slučajevima. I u ovom tipu parkova zabranjivani su svi privredni radovi, ali je njihova funkcija, za razliku od američkog tipa parka, bila prvenstveno podređena naučno-istraživačkom radu, dok se rekreativna-turistička funkcija razvijala tek kasnije.
Vremenom, uspostavljanjem međunarodih normi, definisanjem jasnih ciljeva i načina za njihovo ostvarenje, pomenute razlike su se smanjivale, tako da se kasnije proglašeni parkovi mogu se svrstati u kobinovani tip, koji je na osnovu svojih specifičnosti ipak, na neki način, bliži američkom ili evropskom tipu. Takođe, zahvaljujući istim razlozima, smanjuju se i razlike u upravljanju između već osnovanih parkova.

Mjere upravljanja nacionalnim parkovima


Za¬koni o zaštiti prirode svake zemlje propisuju donošenje sopstvenih pla¬nova razvoja, u skladu sa međunarodnim normama. Ti planovi propisuju načine upravljanja, mjere zaštite i turističke valorizacije, raspored ljudi i načine njihovog ponašanja na ovakvim prostorima.
Izrazita raznolikost ovakvih predjela koja ih i izdvaja od okoline, nameće potrebu za izuzetno pažljivim planiranjem zasnovanim na podrobni¬joj analizi specifičnosti prirodnih i stečenih uslova u njima. Ipak, na os¬novu dosadašnjih iskustava, planiranje većine nacionalnih parkova je vezano za izdvajanje nekoliko zona u njima, koje se međusobom razlikuju po načinima gazdovanja i potrebi strožijih ili blažih mjera zaštite.
Broj i nazivi zona koje se izdvajaju razlikuju se od države do države, ali načini upravljanja i mjere koje se u njima preduzimaju su uglavom iste.

Najčešće se izdvajaju tri zone i to:
-Zone najstrožeg, I stepena zaštite (Special areas), koje najčešće obuhva¬taju manje površine sa fragilnim živim svetom i/ili najočuvanijom priro¬dom. Uglavnom služe za naučna istraživanja i prosvjetnu djelatnost, a mogu se posjećivati isključivo uz posebnu dozvolu.
-Zone II stepena zaštite (Developed areas), u kojojima je zabranjen lov, is¬korištavanje šuma, nije dozvoljena nikakva izgradnja niti korištenje pri¬rodnih resursa, a turističke aktivnosti se odvijaju u zavisnosti od osjetljivosti ekosistema, uz strogu kontrolu ili sa nešto slobodnijim režimom. Najčešće su ove zone vezane za zaštitne pojaseve oko zone I ste¬pena zaštite, reprezantativne sastojine za pojedine biljne zajednice ili predjele oko vodotoka i izvorišta.
-Zone III stepena zaštite (General areas, spoljne zone) su šira područja oko I i II zona, sa znatno blažim režimima zaštite. Izradom planova korištenja, uz obavezno utvrđivanje nosećih kapaciteta, dozvoljavaju se različiti vidovi privređivanja, ali tako da se ne dozvoli narušavanje pri¬rodnog razvoja parka, niti estetskog izgleda njegovih delova.

Ekologija i ekološki problemi

Objekt ekologije je proučavanje povezanosti između biljaka i životinja, sa njihovom fizičkom i biološkom okolinom, a ekologija se kao zasebna znanost razvila kao grana biologije. Prvo razjasnimo razliku između fizičke i biološke okoline. Pojam fizička okolina obuhvaća svjetlost i toplinu, atmosferu, vodu, vjetar, kisik, ugljični dioksid i sastojke tla dok biološka okolina obuhvaća životinje i biljke. Dakle cilj ekologije nije samo proučavanje raznih živih organizama, već i okoline u kojoj ti živi organizmi žive, odnosno sve faktore koji mogu utjecati ili koji utječu na život živih organizama u njihovoj prirodnoj okolini iz čega se jasno vidi da je riječ o kompleksnoj i veoma obuhvatnoj disciplini. Budući je ekologija izuzetno kompleksna disciplina, potrebne su joj druge discipline poput hidrologije, klimatologije, oceanografije, kemije, geologije i mnogih drugih da bi se mogla u potpunosti shvatiti i proučavati.

Početak moderne ekologije obično se povezuje sa Charlesom Darwinom i njegovom teorijom evolucije i prirodne selekcije gdje je između ostalog ukazao na čvrstu povezanost između životinja i njihovog prirodnog staništa. No ta čvrsta povezanost često se narušava od strane ljudi koji smatraju da Zemlja ima jedinu svrhu da služi njima u udovoljavanju njihovih potreba, a u čije planove obično ne ulazi i briga za životinje i biljke koje su prije živjele na mjestima koje su ljudi zauzeli i prilagodili svojim potrebama. Nažalost homocentrični sustav po kojoj sva prirodna dobra služe samo iskorištavanju od strane ljudi još je uvelike prisutan u svjetskoj filozofiji, iako se mora priznati kako se sve više naglašava i ekocentrični sustav sa polazištem u ekosistemu, odnosno ukupnosti živih i neživih organizama na zemlji. Uostalom to je i glavni razlog zašto je danas broj ugroženih životinja izuzetno velik, zašto se uništavaju šume diljem svijeta i zašto možemo vidjeti onečišćenje u gotovo svakom dijelu svijeta.

Najveća zagađenja na svijetu nastaju zbog fosilnih goriva. Moderno društvo je jednostavno nezamislivo bez benzina, nafte i ugljena koji dominiraju industrijskim svijetom. Umjesto da se vlade bogatih država što više okrenu iskorištavanju alternativnih i obnovljivih izvora energije kao što su energija vjetra, energija sunca, energija vode i geotermalna energija one su uglavnom više okrenute smanjenju zagađenja nastalog uporabom fosilnih goriva kao što je primjerice uvođenje bezolovnog benzina. Alternativni izvori energije, ako se i koriste, koriste se samo u bogatim zemljama koje tako nastoje spriječiti odnosno umanjiti zagađenje u vlastitoj zemlji i to često na račun siromašnih država u čija područja se prebacuju prljave industrije, a oni samu nemaju ni dovoljno sredstava ni dovoljno znanja za bilo kakvo razmišljanje o ekologiji, već ovise o zastarjelim zagađujućim tehnologijama bogatijih zemalja.

Ljudi još uvijek usprkos primjetnom povećanju ekološke svijesti ne vide da su sami odgovorni za očuvanje planeta Zemlje jer je očito jako teško priznati vlastite greške i nastojati ih ispraviti. No nešto se mora poduzeti da se sačuva planet te su se počeli osjećati i neki pomaci na tom polju tako da situacija nije sasvim bezizlazna. Također je trenutno teško, gotovo nerealno očekivati razvijenu ekološku svijest od stanovnika siromašnih zemalja jer je njihov primarni cilj preživljavanje, a ekologija im nije ni na kraj pameti, a tako će ostati i dalje ukoliko se bogate zemlje budu i dalje bavile samo svojim ekološkim problemima, a zanemarivale stanje u siromašnim zemljama. U stvari je za početak rješavanja ekoloških problema potrebna jedna globalna akcija, jer pojedinačne akcije nisu i ne mogu biti dovoljne na globalnom planu. Da bi se uspjelo u tome nije potrebna strategija ekstremnih poklonika ekologije koji su mišljenja da bi se svijet trebao vratiti na razdoblje prije Jamesa Watta, odnosno prve industrijske revolucije, te se odreći svih prednosti moderne tehnologije. Naprotiv moderne tehnologije bi se morale koristiti na način koji bi omogućio sklad između ekologije i industrije što znači da bi naglasak trebao biti na uporabi energetskih izvora koji najmanje zagađuju okoliš, odnosno prije spomenutih obnovljivih izvora energije. Moderne tehnologije mogu se pozitivno


PORUČITE RAD NA OVOM LINKU >>> SEMINARSKI
maturski radovi seminarski radovi maturski seminarski maturski rad diplomski seminarski rad diplomski rad lektire maturalna radnja maturalni radovi skripte maturski radovi diplomski radovi izrada radova vesti studenti magistarski maturanti tutorijali referati lektire download citaonica master masteri master rad master radovi radovi seminarske seminarski seminarski rad seminarski radovi kvalitet kvalitetni fakultet fakulteti skola skole skolovanje titula univerzitet magistarski radovi

LAJKUJTE, POZOVITE 5 PRIJATELJA I OSTVARITE POPUST
04-05-2010 10:26 PM
Poseti veb stranicu korisnika Pronađi sve korisnikove poruke Citiraj ovu poruku u odgovoru
Nova tema  Odgovori 


Verovatno povezane teme...
Tema: Autor Odgovora: Pregleda: zadnja poruka
  Prirodna sredina u Bosni i Hercegovini Vesnica 0 1,349 05-05-2010 12:41 AM
zadnja poruka: Vesnica

Skoči na forum: