Kći Lotršćaka - ( Marija Jurić Zagorka )

Nova tema  Odgovori 
Podelite temu sa drugarima: ZARADITE PRODAJOM SVOJIH RADOVA
 
Ocena teme:
  • 0 Glasova - 0 Prosečno
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
Autor Poruka
Jovica
Unregistered

 
Poruka: #1
Kći Lotršćaka - ( Marija Jurić Zagorka )
MARIJA JURIĆ ZAGORKA:
KĆI LOTRŠĆAKA



Bilješke o piscu:
Marija Jurić Zagorka rođena je 1873. u selu Negovcu pokraj Vrbovca, a
umrla 1957. u Zagrebu. Bila je istaknuta hrvatska novinarka i spisateljica,
pretežno povijesnih, ali i socijalnih i pustolovnih romana kojima je stekla
veliku naklonost široke čitateljske publike. Kao novinarka razobličavala je
režim Khuena Hedervaryja, a borila se za žensku ravnopravnost. Među
njezinim brojnim romanima ističu se Grička vještica, Kći Lotršćaka,
Gordana, Kraljica Hrvata, Republikanci i drugo. Nadimak Zagorka uzela je
iz ljubavi prema Hrvatskom zagorju, u kojem je provela djetinstvo.

Kratki sadržaj:
Grič je imao dvije znamenitosti, a to je bila Manduša i krasopisac Iglica.
Manduša je bila mlada djevojka, zlatne kose, plavih očiju te dobre duše.
Svaki put je zvonila no ta zvonjava imala je ritam pa su građani to
posebno voljeli. Čekala je svog zaručnika ptičara Bolteka koji ju je trebao
zaprositi. Iste te večeri ptičar Boltek zaprosio je Mandušu na što je ona
željno čekala.

Sljedećeg dana na Griču je izbio požar, pa su svi muškarci išli pomagati
pri gašenju. Taj požar nije sam izbio već su ga kanonik Šimun i njegov
rođak Tomica podmetnuli kako bi za vrijeme zvonjave kanonik mogao
ljubiti Mandušu. Kako je krasopisac Iglica slučajno naišao spasio je
Mandušu, no kad su se vratili sa svijetiljkom nije ga više bilo. Nekoliko
trena kasnije Gričom je prohujao antikrst. Nije se znalo tko je zapravo on
ali se sljedećeg dana o njemu pričalo.

Mandušu su nazvali kći Lotršćaka, jer ona u stvarnosti nije bila
Plemenšćakova kćer već ju je netko kao dijete ostavio ispod Lotršćaka.
Boltek je raskinuo zaruku s njom, jer se doznalo za događaj u tornju, te
su Mandušu ogovarali i dobacivali riječi.

Pošto je antikrst demolirao Plemenšćakovu gostionicu, htijeli su ga
smaknuti. U zadnji čas Manduša je dotrčala i rekla da ga uzima za muža,
na što su ljudi dobacivali da je antikristica. Odmah su ih vijenčali, pa je
time Manduša spasila život antikrstu.

Antikrstovo ime bilo je Divljan. Bio je vrlo visok, mlad i zgodan čovjek.
Imao je kosu boje noći, a oči smeđe kao drvo. Divljan se čudio što ga je
spasila nepoznata djevojka, te joj je zauzvrat ostavio njezinu nevinost.
Manduša je dva puta pobijegla od Divljana, no njemu je ona zapela za
srce pa ju je išao tražiti.

Kad su se našli, ugodno su se smjestili su se u Pogledićevom dvorcu. Kako
bi se Divljan odužio vratio je Poglediću kćer koju je bio zarobio
Brandenburg. Bradenburg je želio uzeti Turopoljcima njihove plemićke
povelje te je zbog toga došlo do bitke u kojoj su Turopoljci pobijedili.
Manduša je pala u ruke Brandenburga na čijoj se strani nalazio i kanonik
Šimun te je tražio Divljanovu glavu zauzvrat. On je dobio Mandušu te ju je
odveo na “crni otok” . Manduša ga je odbila te ju je Šimun zatvorio u kulu
i zazidao ulaz tj. vrata.

Nedugo kasnije Divljan je saznao da je Šimun odveo Mandušu. Znao je da
je u većoj opasnosti nego kod Brandenburga. Mandušini pravi roditelji bili
su turopoljski plemići. Otac je bio vrlo bogat turopoljac, a majka Marta je
kasnije proglašena ludom. Njezin otac obećao je Šimunu dvorac na
Jablanovcu, no budući da je žena bila trudna bojao da će sve ostaviti
djetetu pa je izmislio da se dijete rodilo izobličeno. Marta je na to poludila,
a za oca se ništa nezna. Šimun je dijete podmetnuo pod zvono znajući da
će ga Plemenšćak uzeti.

Divljan je na “crnom otoku” sreo Martu te je naišao na svježe zazidani zid.
Brzo ga je razbio i unutra našao Mandušu koja je izgledala kao kostur jer
nije imala dva mjeseca ni mrvicu kruha. Zid su ponovo zazidali te su se
kasnije vratili na Grič. Svi su se ispričali za događaje, a Šimuna su prokleli
te ga izbacili iz Griča. U međuvremenu je Šimun ponovo podmetnuo
požar, samo je ovaj puta Divljan brzo dotrčao pa su se našli samo njih
dvoje. Divljan ga je upitao dali se sjeća kako je obečastio njegovu majku
te mu rekao da će ga on kao njegov sin golim rukama zadaviti. To je i
učinio. Ljudi su ga proglašavali junakom, a on i Manduša opet su se našli u
toplom zagrljaju. U nama još samo žive kao legenda.

O djelu:
U ovoj knjizi glavne likove čine Divljan, Manduša, Šimun, dok su ostali
sporedni. Radnja se pretežno vrši na Griču i jednim dijelom u Turopolju.
Prevladavaju osjećaji između Divljana i Manduše te ima puno opisa
okoline, grada i dvorca. Knjiga mi se sviđa jer nema dosadnih dijelova i jer
govori o prošlim zbivanjima. To je legenda koja spada među najpoznatije i
najljepše legende u Hrvatskoj.
08-09-2009 03:36 PM
Citiraj ovu poruku u odgovoru
Nova tema  Odgovori 


Skoči na forum: