Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
Novinari ne vole ni da čuju tu njima nerazumljivu reč: etika.
Jedan američki dobar poznavalac ove materije, ombudsman u redakciji ”Vašington posta“, dakle osoba zadužena da procenjuje da li su u tekstovima koje objavljuje taj list u dovoljnoj meri poštovane proklamovane vrednosti i pravila profesionalnog postupanja, kaže da etiku kao pojam novinari obično doživljavaju kao kakvu mrgodnu nadžak-babu koja sve vreme trčkara unaokolo i govori: ”Nemoj ovo, ne smeš ono...“
Drugi, poznati teoretičar medija i predavač etike novinarstva na prestižnom američkom univerzitetu, veruje da su dobro znane rezerve i sumnjičavost većine novinara prema tom pojmu i toj disciplini, verovatno, uzrokovane njihovom slutnjom da se pod tim pojmom krije skup normi koje propisuje neko ko nema blage veze sa novinarstvom, a želi novinarima da soli pamet... Sledeći, ništa manje značajan razlog potiče verovatno iz načina na koji se novinari školuju. Tačnije, iz činjenice da se u većini savremenih novinarskih škola etika novinarstva predaje kao zaseban i – dozlaboga dosadan – predmet, umesto da im se počev od same azbuke zanata predočava kako da uvek postupaju etično.
Novinarstvo koje nije etično teško da uopše zavređuje da nosi to ime. To može biti neka druga profesija ili zanat, neka druga možda korisna i profitabilna delatnost, nekome možda izazovna ili zanimljiva, ali to svakako nije pravo profesionalno novinarstvo. Jer, pravo profesionalno novinarstvo se od tih drugih i drugačijih delatnosti, koje se katkada švercuju pod imenom novinarstva, izdvaja pre svega po etičkim, ali i upotrebnim vrednostima na kojima je sazdan osnovni novinarski proizvod. I, najlakše se testira traženjem odgovora na pitanje – kome, ili čemu, služi to što je objavljeno? Ako služi isključivo čitaocima, slušaocima i gledaocima, zadovoljenju njihovih interasa, i olakšava ostvarivanje njihovih ljudskih i ostalih prava, onda je svakako reč o novinarstvu. Međutim, ako je to što je objavljeno sročeno ili sačinjeno s namerom da obraduje i zadovolji nekog drugog, ako to treba prvenstveno da posluži nekim drugim i druga-
čijim posebnim ciljevima i interesima, političkim, komercijalnim i sličnim, onda je to već nešto sasvim drugo...
Etika novinarstva u Srbiji
Novinari u našem podneblju imaju – čini se – i razlog više da budu sumnjičavi kada je reč o etici u medijima i novinarstvu. Čak i kada se precizira da se pod etikom podrazumeva skup normi, načela ili pravila zanata koje propisuju sami novinari i njihove organizacije. Taj pojam će ih, po svemu sudeći, najpre asocirati na svojevrsno licemerje. Ili, na poziv na samocenzuru: da se sami angažuju u propisivanju i ograničavaju polja slobodnog delovanja, da sami definišu kriterijume svoje profesije i profesionalizma u novinarstvu, i da potom javno žigošu one svoje kolege koji bi se drznuli da prekrše ta pravila i prekorače utvrđene granice.
Problem je u tome što u skoro dva i po veka dugoj istoriji srpskog novinarstva gotovo da i nije bilo perioda u kojima bi sami novinari i drugi medijski profesionalci imali punu slobodu da samostalno odlučuju o svojoj profesiji i svojim postupcima, da samostalno određuju pravila i sistem vrednosti kojim će se rukovoditi, i samostalno procenjuju da li su ta pravila i te vrednosti u njihovom radu i ponašanju u dovoljnoj meri poštovane.
U ovoj zemlji ponašanja medija i pravila postupanja profesionalaca u medijima uvek je propisivao i nametao neko drugi: vlast, država, vladajuće političke stranke ili njima bliski medijski i ostali tajkuni... A, od novinara se očekivalo samo da budu maksimalno prilježni: da nametnuta pravila striktno poštuju. Oni veštiji, koji su umeli da služe sa osmehom na licu i posedovali specifičan talenat da – poput najboljih prostitutki – moćnicima ispunjavaju sve želje, mogli su mahom da računaju i na njihovu milost...
S A D R Ž A J
1. Uvod ……………………………………………………………….. 3
2. Etika novinarstva u Srbiji………….………………...…..………. 3
3. Etika i TV novinarstvo.............................…………………….…... 5
3.1 Manipulacija slikom.............................................................. 6
3.2 Leševi u udarnim terminima………………………...……. ..7
3.3 Crna hronika, „pokrivalice“ i rekonstrukcije .........................8
3.4 Rad sa osobama u direktnoj vezi sa tragedijom…………......9
3.5 Kršenja etike iz neznanja…………………………………..10
3.6 Zloupotreba dece………………………………………..….11
3.7 Zaštita sagovornika………………………………………...11
3.8 Dokle su drugi stigli: regulisanje TV tehnologije……….....12
4. Zaključak ……..……………………………………...………….. 12
5. Literatura ……………..……………………………...………….. 14