Dijalog i tolerancija

Nova tema  Odgovori 
Podelite temu sa drugarima: ZARADITE PRODAJOM SVOJIH RADOVA
 
Ocena teme:
  • 0 Glasova - 0 Prosečno
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
Autor Poruka
Vesnica Nije na vezi
Posting Freak
*****

Poruka: 2,567
Pridružen: May 2010
Poruka: #1
Dijalog i tolerancija
Maturski, seminarski i diplomski radovi iz kulture ponasanja.

Knjiga “ Dijalog i tolerancija” je djelo jednog od najvecih i najboljih autora koji se bave ovom oblašću . Knjiga je izasla 1997. godine kao izdanje izdavacke kuce Čigoja iz Beograda. Bavi se prije svega tematikom koja nikako ne zastarijeva, uvijek je aktivna kako od anticke Grčke i njihovog poimanja razgovora kao jedinog puta do istine, rečeno u Platonovom duhu “dijalog služi za uništenje lažnog saznanja” tako i do danasnjeg dana. Situacija se bitno izmijenila jer sada se ne moze toliko govoriti o razgovoru koliko o drzanju govora i slusanja. Pretpostavljeni i mocni govore a mi slusamo. Mozda mi pretpostavljene uopste ne slusamo zbog toga da nesto cujemo, koliko to radimo zbog moranja, a vrlo cesto nas odgovor nije ni potreban. Takodje ne znači to da su u potpunosti izbacene situacije u kojima i ti govoriš i daješ odgovore. Prvenstveno profesor Susnjic u svom djelu pokusava da nam priblizi pojam komunikacije i samoga razgovora.Razgovor cemo ovdje dozivjeti u jednom slozenijem smislu te rijeci ,nego sto ga inace koristimo u svakodnevnom govoru i jeziku.U danasnje vrijme covjek gubi osjecaj za sami smisao razgovora i to sto znaci razgovarati.Danas ljudi sve vise govore a sve manje razgovaraju.Covjek je homo ludens,odnosno bice igre i igra se kroz razgovor.Razgovor predstavlja jednu ozbiljnu igru,gdje se ljudska bica igraju sa sobom,sa bogom,sa prirodom,sa naukom,sa kulturom,sa istorijom.Covjek osim sa sobom razgovara i sa Bogom.Covjek,vjernik razgovora sa bogom kroz molitvu.Molitiva je onaj razgovor koji je pun svih vjecitih pitanja,dilemma,svoga straha,muke,jada,molbe ali i zahvalnosti koje se upucuju Tvorcu od kojega kroz vjeru ocekujemo veliko spasenje ili samo lakes prihvatanje i prevazilazenje zivotnih problema,patnje,stradanja.
Želja da cujemo radi saznavanja , a samim tim i mogucnost stalnog prenosa komunikacije na novi nivo od učesnika zahtijeva napor prevazilaženja razlika za koji mislim da nemaju mnogo veze sa različitim misljenjem i stavovoma , već nacinima dolazenja do izvjesnog misljenja odnostno izlazenja iz okvira subjektiviteta. Svi ucesnici u razgovoru neprekidno se mijenjaju, a samim tim daju mogucnost da granice izmedju njih prestaju da postoje . U takvoj razmjeni ideja mogucnosti se ne suzavaju vec naprotiv postaju bezgranicne. Treba znati da je oduvijek postojala distinkcija izmedju onog kako mi same sebe dozivljavamo i neminovno drugaciju sliku kako ovu drugi imaju o nama. Nije to toliko stvar narcisoidnosti ili sebicluka koliko je to urodjena osobina svakog covjeka. Zato postoji potreba da upoznamo kako sami sebe tako i druge jer sigurno slika koji imamo o sebi samima nije u potpunosti istinita, u istoj onoj mjeri u kojoj nije istina ona kako nas ostali vide. To su zapravo dvije verzije , dva dijela jedne iste cjeline. Jedno je sto mi ocemo, hocemo da budemo a drugo sto nam drugi dozvoljavaju da budemo. Sigurno bude prijatna situacija vidjeti sebe u ocima drugih, mozemo reci bolno iskustvo, ali bolje je saznati u samom korijenu svega nego kada bude kasno za bilo kakve ispravke. Svako svoje pravo lice cuva za sebe , za svoje “nocno” ja, dok je nase najcesce svakodnevno lice “dnevno” ja. Postoji izlaz i rjesenje za sve ove zablude , a to je razgovor. Razgovor kao lijek protiv zanesenosti , koji ogoljuje sliku koju osoba ima o sebi cisteci je od iluzije , dajuci istinu koja je mozda i nepodnosljiva ali neizbjezna. U razgovoru ucestvuju uvijek dva stava po pravilu. Postoje i odredjene zloupotrebe samog pojma kada ja poistovjecuju sa drzanjem govora, U razgovor se ulazi rastereceno , bez predrasuda sa uvazavanjem i razumijevanjem za svakog sagovornika. Samo tako mozemo doci do istine koristece svaki svoju verziju. Svako ko ulazi u razgovor spreman da se na neki nacin takmici da cvrsce prisvoji svoje misljenje , spreman je i da ga promijeni. Tok razgovora zna da odvede na sasvim neocekivane misli i zakljucke. U ovom slucaju mozemo reci da je razgovor bio plodotvoran, da je imao efekta. Moderno doba iz dana u dan pruza sve manje sansi i uslova za normalan razgovor. Uz danasnje poimanje razgovora idu i sila i moc koja se pridodavaju nekom od sabesjednika. Kada govorimo o ovakvim slucajevima ta autoritarna licnost u razgovor ulazi samo sa jednom namjerom , a to je da nas ubijedi u svoj stav, Nije stvar samo u tome kakav je nas sagovornik vec koliko smo mi zapravo kompetentni da razgovaramo i sudimo o vrijednosti razgovora.Osobu treba navesti na razmisljanje kako je taj svakodnevni fenomen zapravo nevjerovatno vazan . Sudi se povrsinski bez zadiranja u sustinu stvari, a zapravo treba samo malo volje i napora da se zagrebe taj povrsinski sloj, naravno da ce nas zanimljivost samog fenomena voditi dalje. Ljudi koji su spremni za razgovor ulaze u to bez zadnjih namjera, sto je relativno “tesko” sudeci po sopstveno iskustvu., jer stvar je u tome da iskren covjek govori ono sto misli privatno a ono sto govori javno.. Ako mi ne udjemo u razgovor slobodni tada ne mozemo govoriti o razgovoru dva covjeka vec dvije “maske” . Čovjek treba da se upusti u razgovor sa mislju da je zapravo istina odnostno stav i karakter sagovornika onaj dio koji njemu hvali, dio koji od njega, njegovog znanja i iskustva pravi cjelinu. Razgovor je stvorio i svijet i covjeka i njegova moc je ogromna. U njemu treba odustati od stvova Ja i Ti , jer individualisticka filozofija je pogresna zamisao da se pojedinac moze zamisliti nezavisno od drugih . Pojedinac koji je sam je samo samoca koja vodi u ludilo . Treba cijeniti zivot u zajednici jer su ljudi tamo sigurniji iako vjerovatno nemaju stvarnog utemeljenja za svoju sigurnost.
Funkciju i pojam razgovora mozemo posmatrati i na krupnijem planu, na planu drzave , vlasti i moci. Mozda bi se prvo trebalo zapitati “da li uopste i ima razgovora na tom nivou”? Nekada ga je sigurno i bilo ali za vrijeme anticke Grčke , kada je politika bila plemenita vjestina , gdje je neucestvovanje u njoj smatrano za sramotu, dok je danas slika u potpunosti drugacija, mi smo cak izvrnuli znacenje i rijeci koja to obiljezava “ idiot”, a ne vjestinu samu po sebi. Odnos prema drugim ne treba obiljezavati kao odnos mocnika i podanika , ne treba zloupotrijebiti Kantov kategoricki imperativ: “ Postupaj pa onoj maximi tako da covjestvo kako u sebi tako i u svakom covjeku vidis i kao cilj a ne samo kao sredstvo.” Ali da li se ko ovoga zaista pridrzava? Preduslov za sve je , biti slobodan , djelovati u skladu sa svojom svijescu i savjesti, ne pokoravati se nikada nikom i ne dovoditi nikog u isti polozaj. Treba napraviti razliku izmedju vlasti i moci. Vlast je uvijek po pristanku ljudi i kao takva je legalna i legitimna, medjutim moc je uvijek kao vid manipulacije , nametanje volje i misljenja. Svaka vlast ima svoju ideologiju kojom se trudi da uniformise javnost sluzeci se kojekakvim sredstvima, u prvom redu, mas-medijima, sve u svrhu stvaranja bezumne poslusne mase. Ideologija unistava i zadnji cin individualnosti u svakom covjeku, njegov razum. Od ljudi stvara masu , a masa od npr hiljadu ljudi ne moze uraditi nista inspirativno racionalno i korisno , medjutim sa druge strane, hiljade ruku mogu da sruse i iznova postave svijet. Ako cemo pravo za ideologiju se ne moze reci sve u negativnom smislu , jeste da ona nije razgovor i dijalog, a i kako bi bila kad je svedena na govor i program uskog sloja ili pak pojedinca, ali ideologija nudi pribjeziste svakom od nas koji nije ni inace sposoban uraditi nista i rijesiti svojom glavom, Tacno je da ovo i nije neka utjeha je je pitanje koliko takva osoba moze biti korisna za drustvo. Ali za tu osobu na njenom individualnom planu znaci dosta jer joj ta struktura naizgled pridaje znacaja. Harizmatske vodje izlaze na povrsinu za vrijeme kriznih trenutaka nudeci spas, plasirajuci uz veliku vatrenost svoje stavove i ideje udarajuci prije svega na emotivnu “žicu” preplasenog covjeka. To bi najbolje rekao profesor Čupić: “ Kad je svima dobro i njima je dobro, kada je svima lose njima je jos bolje, ljudsko nevreme je najcesce njihovo pravo vreme”. Mi znamo ono sto nam drugi kazu da znamo . Naša zemlja i uopste ovo podrucje je vise nego dobar svjedok ovakvih desavanja. Zar iko može kriviti one ljude, pione u igri velikih koji su zaslijepljeni svim i svacim, jurcali u prve redove krvavih bojnih polja. Sto je najgore od svega, sada poslije vise od jedne decenije mi ne znamo nista bolje nego tad, i ko zna zasto je to, da li je to stvar vrelog Balkanskog temperamenta ili nesto sasvim drugo , ko zna!? Kako naglasava Djuro Šušnjić , njegovo ogromno iskustvo, zna sto pise po ovom pitanju, tako da nijedna osoba moga doba tesko moze da kaze nesto u prilog ili kontra svega ovog. U ljude se usadjuju ideoloski stavovi i to ubjedjivanjem sto je totalna suprotnost istinitim iskazima do kojih se dolazi dokazivanjem. Ideologija je uvijek suzena svijest , koja daje koheziju odredjenoj grupi , isto tako odvajajuci je od svih ostalih. Ona ne opisuje kako ljudi stvarno misle i kako se zaista ponasaju, vec propisuje kako oni i na koji nacin to moraju u skladu sa ideoloskom dogmom.
Postoje razni nacini za nasilje nad narodom s tim sto svaki ima svoje prednosti i mane, poput kontrole putem upotrebe ciste prinude ili metoda nagradjivanja, metoda drustvenih normi, moc harizmatskog vodje , nasilje nad misljenjem. Na slicnom postupku postoje nacini reakcije na nasilje. Govorimo o tri vrste i to: putem nenasilnog otpora za koji su se zalagali Sokrat, Hrist, Tolstoj i Gandi, i to po principu” ne priznati otpor zlu” ili pak “ ko tebe udari po jednom obrazu ti mu okreni drugi”;. Medjutim ima i zastupnika kao sto su Marx I Markuze koji se zalazu da kao odbranu i mi primijenimo nasilje, u skladu sa principom “ ko tebe udari po jednom obrazu, ti mu pokazi drugo lice”. Jos jedan nacin jeste ragovor kao pokusaj da se dodje do rjesenja drustvenih problema ukrstavanjem dokaza a ne mačeva, sila dokaza se nudi umjesto dokazivanja silom. Sustina tog razgovora je u prosirenju vlastitog ja putem ucestvovanja u kreiranju drugog ja. Bez razgovora se ne moze izaci iz sebe i uci u cjelovitost bica. Pojedinac ili strana koja ucestvuje u razgovoru je u prilici da upozna potrebe,interese i stavke drugih po odredjenoj stvari ili pitanju , tako da moze uporediti sa svojim i tako steci siru i dublju osnovu za svoje odluke i ponasanje. Razgovor kao fenomen je neposlusnost autoritetu i prvi korak ka civilizovanom mirnodopskom rjesenju.
Svako ko ulazi u razgovor mora biti slobodan i ravnopravan, ne samo za vrijeme njegovog trajanja vec i posle. U razgovoru ljudi mogu biti u zabludi ali ne bi trebali biti neiskreni ako jedan hoce da se uzivi i nauci nesto iz iskustva drugog. Ako ljudi sa ogranicenim


PORUČITE RAD NA OVOM LINKU >>> SEMINARSKI
maturski radovi seminarski radovi maturski seminarski maturski rad diplomski seminarski rad diplomski rad lektire maturalna radnja maturalni radovi skripte maturski radovi diplomski radovi izrada radova vesti studenti magistarski maturanti tutorijali referati lektire download citaonica master masteri master rad master radovi radovi seminarske seminarski seminarski rad seminarski radovi kvalitet kvalitetni fakultet fakulteti skola skole skolovanje titula univerzitet magistarski radovi

LAJKUJTE, POZOVITE 5 PRIJATELJA I OSTVARITE POPUST
24-06-2010 09:40 PM
Poseti veb stranicu korisnika Pronađi sve korisnikove poruke Citiraj ovu poruku u odgovoru
Nova tema  Odgovori 


Verovatno povezane teme...
Tema: Autor Odgovora: Pregleda: zadnja poruka
  Dijalog i tolerancija - tekst prikaza zekan 0 2,333 09-09-2010 11:14 AM
zadnja poruka: zekan

Skoči na forum: