Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
Trinaest godina nakon stupanja na snagu Dejtonskog mirovnog sporazuma, te protivno svim očekivanjima, BiH kao država je još uvijek ekonomski neodrživa – ona je zavisna od međunarodne pomoći ( aid-driven economy). Siromaštvo je fenomen koji prijeti Bosni i Hercegovini. Takvo '' neočekivano '' stanje u državi determinirano je greškama koje su načinili domaći i međunarodni politički i ekonomski eksperti i faktori koji udlućuju.
Razvijenost i učinkovitost tržišnih institucija u Bosni i Hercegovini vezana je uz složenost državno pravnog uređenja Bosne i Hercegovine, a samim time i uz neujednačenost akona i propisa na različitim područjima djelovanja. Nepostojanje jedinstvenog ekopnomskog prostora, neujednačenost pravne regulative, nedovoljna riješenost vlasničke strukture oduzeća, nedovoljna učinkovitost pravosudnog. sistema, preglomazan državni aparat, neki su od elemenata, koji unatoč provođenju reformi, još uvijek predstavljaju prepreku razvoju i učinkovitosti tržišnih institucija. Zbog toga je BiH društvo suočeno sa sljedećim osobenostima u odnosu na definiciju
ekonomskog razvoja:
• u BiH je 24 % stanovništva koja imaju manje od 300 KM po domaćinstvu;
• broj građana sa primanjima nedodovoljnim da pokriju potrošačku korpu
• iznosi 43,2 % u BiH kao cjelini, pri ćemu u R.Srpskoj taj broj prelazi 50%
• 44,75 % mjesećnih primanja se troši na hranu28, na odjeću i obuću se trosi oko 6 % dohotka, što je ispod bilo kakvih normi potrošnje nerazvijenih zemalja;
• 59,1 % stanovništva prakticipiralo bi štrajkove kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo nezaposlenošću29;
• prema dnevnim novinama '' AVAZ '' od 30. maja 2002. g. 41 % stavnovnika smatra nezaposlenost i siromaštvo najozbiljnijim problemima. Odma uz njij je korpuracija sa 39 % nezadovoljnih sadašnjom situacijom u zemlji.
U odnosu na definiciju ekonomskog razvoja kako je definisana, na primjer, od strane M.Todara (ali ne samo njega-slično ekonomski razvoj definiraju i H. Johnson, J. Meier, D. Seers, i drugi) ekonomija i društvo u BiH su daleko od jedne takve definicije.
Todaro definiše ekonomski razvoj kao" fizičku realnost i stanje duha''. Ekonomski razvoj u svim društvima mora imati, najmanje, slijedeće ciljeve:
• porast zadovoljavanja osnovnih potreba,
• osiguranje porasta zaposlenosti i edukacije i
• podizanje samozadovoljstva i širenje izbora kako bi se i pojedinac i nacija osjetili neovisnim.
Imajući na umu realnost u BiH izraženu kroz:
• veliki deficit platnog bilansa;
• opasno visok vanjski dug;
• stopu nezaposlenosti od oko 40% i
• značajnu ulogu međunarodne pomoći
Prema M. Porterovim definicijama studija privrednog razvitka (factor-driven economy, investment-driven economy, innovation-driven economy and wealth- driven economy) ekonomija u BiH još nije dosegla niti prvu fazu ekonomskog razvoja.
A međunarodna zajednica je u prvih pet godina nakon rata u BiH potrošila oko 46-53 miliarde dolara u jednom kompleksnom nastojanju da zemlju i građane vrati na pravi put.
Krug produktivnosti obuhvata sve relevante determinante produktivnosti jedne zemlje. Porast produktivnosti u zemlji najrelevantniji faktor koji doprinosi rastu GNP per capita, kao makroekonomskog ekvivalenta produktivnosti zemlje. Prema C.
Pitelisu osnovne determinante kruga produktivnosti su:
1. ljudski resursi (human capital),
2. tehnologija i inovacije,
3. infrastruktura,
4. ekonomija jediničnih troškova,
5. makroekonomski uvjeti privređivanja,
6. institucionalno okruženje,
7. koncept ekonomskog rasta i razvoja sugeriran i nametnut od strane međunarodnih finansijskih institucija ili tzv.Washington consensus
Kao što je, nažalost, dobro poznato rat u BiH je prisilio oko 1-1,5 miliona ljudi da napuste zemlju. Oni drugi, izbjeglice, često su se nerado vraćali nazad uglavnom u mjesta naseljena pripadnicima njihove etničke grupe.
"Za vrijeme rata, kao i poslije, visoko kvalificirani (obrazovani) ljudi često su uspješno aranžirali emigrantski status, u dosta slučajeva čak ne figurirajući kao emigranti. Manje obrazovani su najčešće pripadali grupi raseljenih osoba u okvirima zemlje.
Prema tome ozbiljna i čak kontra-produktivna mjera donesena od strane vlade u odnosu na produktivnost i kreiranje radnih mjesta bila je iz domena zakona o radnim odnosima (Work law). Članom 43. tog zakona predviđeno je da svako onaj ko je bio zaposlen u određenoj firmi u 1991. g., ima pravo vratiti se u istu firmu i na isto radno mjesto. U slučaju da ne postoji potreba za
Pretraga
Spisak članova
Kalendar
Pomoć
