|
Beleška o piscu: HEMINGVEJ, Ernest (1898 - 1961), američki književnik. Za Prvog svetskog rata služi kao dobrovoljac na talijanskoj fronti, gde je ranjen; roman Zbogom oružje jedno je od istaknutih proturatnih dijela. Dezorijentaciju iduhovnu pustoš anglosaksonskih intelektualnih boema i bogataša u poslijeratnom Parizu prikazao je u romanu Sunce se ponovo rađa. U njemu otkriva i svoju fascinanciju Španjolskom i borbom bikova, što će mu biti tema u nizu novela. Za španskoga građanskoga rata svojim reporterskim prisustvom na republikanskoj strani, javnim antifašističkim nastupima, dramom Peta kolona i velikim romanomo partizanskom ratovanju iza Francovih linija, Za kim zvono zvoni, pozitivno se angažirao kao umetnik i kao javna ličnost. U Drugom svetskom ratu Hemingvej je boravio na kineskom frontu i među francuskim partizanima, sudelujući i u oslobađanju Pariza. Posleratni roman Preko reke i u šumu nije na razini njegovih ranijih reagiranja na povesnu situaciju, ali The Old Man and the Sea, parabola o prkosnom junaštvu čoveka nasuprot ravnodušnoj okrutnosti prirodnog udesa, osvaja dostojanstvenom jednostavnošću.. U svojim dijelima Hemingvej je stvorio neku vrstu mita o modernom čoveku, lutalici idobrovoljnom izgnaniku koji se, intenzivno živeći s prirodom, odajući se borbi, seksu, alkoholu, sportu, suprostavlja ništavilu kodeksom časti i stoičkom disciplinom. Sukus života je igra sa smrću, koja za Hemingveja ima gotovo obredni značaj. Stil mu obilježen naizgled škrtim rječnikom stilizirane svakodnevnice, slijedovima kratkih rečenica, te se emocionalno bogatstvo njegova karkterističnog jezika nalazi u podtekstu. Hemingvej je u našem stoljeću valjda jedinstven prozaik kojega jednako cijene čitaoci iz najširih krugova, kao i oni s ekskluzivnim estetskim merilima. Santjago: Starac Santjago je bio tanak i mršav, s dubokim brazdamana potiljku. Na jagodicama je imao vzagasite mrlje kožnog tumora koji izaziva odsjaj sunca sa površine tropskog mora. Mrlje su mu pokrivale dobar dio lica a na rukama su mu se otkrivali duboko urezani ožiljci od neprekidnog izvlačenja konopaca sa teškim ribama. Ali, nijedan od onih ožiljaka ne bijaše svijež. Na njemu je sve, osim očiju, izgledako staro, a oči su mu bile boje mora i sijale vedro i nepobjedivo. Sadržaj: Santjago je bio nesretni stari ribar koji je ribario u Golfskoj struji gotovo tri meseca, a nije uspio uloviti ni jednu jedinu ribu. Uz to, prvih čedrdeset dana s njim je bio jedan dečak, Manoline, ali je uz nagovor roditelja odustao. Tako je starac Santjago ostao sam. Jednog je jutra, kao i uvijek, Santjago išao na pecanje, ovaj put išao je još dalje od obale gde je voda bila još dublja. Mamac je bacio na različite dubine i prepustio se struji. Odjdnom na mamac se nešto uhvatilo i počelo je jako vući. Starac je odmah ragirao i utvrdio da je to jedna ogromna riba, ali ju nije vidio, no kad je skočila iz mora Santjago je ostao bez daha, bila je to ogromna mečarica. Mučio se Santjago s njom tri dana i tri noći da bi na kraju ipak pobijedio. Zavezao ju je na bok barke i pošto se nližala oluja odlućio se za brz povratak na obalu. Međutim na putu pojavili su se morski psi. Santjago se borio s njima, pokušao im je pobjeći, ali nije uspio, pojeli su mu cijelu ribu. Od mečarice ostale su samo glava i kosti. Iako su od ribe nije ostalo gotovo ništa, na obali su se ribari divili, bila je duga 5.5 metra. Slijedećeg jutra kad se starac Santjago probudio uz njega stajao je mladi Manoline koji mu je obećao da će od sad na dalje uvijek ići na pecanje s njim. Analiza dela: Hemingvej je u ovoj priči izrekao cijelu filozofiju “izgubljene generacije”. Ljudi se očajnički bore za svoju sreću, muće se i krvave zbog nje, ali onda, kada ona treba biti potpuno njihova, kada trebaju osetiti punu ljepotu te borbe za nju - njene plodove dolaze mračne sile koje mu ih otimaju. “Suviše bi bilo lijepo da bi tako dugo potrajalo” kaže starac kada je ulovio veliku ribu. Ali Hemingvej, kome je borba uvijek značila što i život, ni ovde ne vidi izlaz u pokravanju i beznađu. Njegov starac Santjago se prvo bori da ulovi ribu koja će mu donijeti sreću, bogatstvo, da bi se kasnije sa istom žestinom bacio na morske pse koji su mu ju htijeli oteti. Međutim, kada postaje svijestan da je poražen, on ipak ne klone duhom, već se sprema zajedno s dečakom na nove borbe. Poslije poraza starac govori sebi: “Čovek nije stvoren da bude pobijeđen. Čoveka mogu uništiti, ali ga ne mogu poraziti”. Ideja: Hemingvej upučuje svoju poruku o neophodnosti čvrstine i integriteta čoveka, bez obzira na starost ili nedozrelost: starac i dečak su ravnopravni sudionici u težnji za potvrdom osnovnih životnih vrijednosti. Zaključak: Iako nesretan, Santjago usprkos svemu postiže moralnu pobijedu prelazeći vlastita ograničenja, svoju starost i nedostatak snage, hrabrošću i odlučnošću.
Ako Vam se svideo tekst podelite ga sa drugarima, Hvala :)
 |
RSS link na komentare
P
